Na birou do proleća
22. 12. 2016. u 07:52
U kikindskoj fabrici "Toza Marković" stotinak zaposlenih moraće da ode na evidenciju NSZ. Čim poraste tražnja za crepom, vratiće se u pogone

Neminovan privremeni odlazak grupe crepara na biro
POŠTO je zaustavljena jedna proizvodna linija, fabrika "Toza Marković" u Kikindi moraće da otpusti oko stotinu radnika, angažovanih u crepani. Vladimir Ilić, koga je za direktora, kao većinski vlasnik kapitala letos postavio "Srbijagas", pojašnjava da je to privremena mera restrikcije radne snage, koja je uobičajena u zimskom periodu.
- Tek su četiri meseca otkako smo izašli iz stečaja. Nismo uspeli da obezbedimo uslove da sve proizvodne jedinice cele godine funkcionišu. Prekobrojni će se, gotovo u 95 odsto slučajeva, vratiti na radna mesta kada se za to steknu uslovi - objašnjava Ilić.
Otpušteni crepari prijavljuju se lokalnoj filijali NSZ. Odmaraće se kod kuće, po proceni Ilića, do kraja februara, odnosno, dok ne otopli i značajnije ne profunkcionišu svi fabrički pogoni. Za to vreme zamrzavaju im se sva prava iz radnog odnosa.
Zaposleni u fabrici crepa i keramičkih pločica uplašili su se, pomislivši da je reč o novoj masovnoj restrikciji radne snage. Ionako su uveliko istraumatizovani višegodišnjim mukama kojima su od momenta potpune privatizacije firme bili izloženi, a zatim i neizvesnog ishoda stečaja započetkog u proleće 2014. Razloga za strah, uverava Ilić, takve vrste sada nema.
Zbog zaustavljanja nerentabilnih proizvodnih linija udaljavanje na nekoliko meseci određene grupe radnika, a obično ih je oko stotinu, odavno je, inače, praksa u kikindskoj crepani. Ova nepopularna mera posledica je u mrtvoj zimskoj građevinskoj sezoni smanjene tražnje. A proizvoditi i gomilati zalihe krovnog pokrivača od pečene gline, po koji će kupci doći tek na proleće, krajnje je neisplativo.
NEZNATNO VIŠE OD MINIMALCA
U "TOZI" je trenutno oko 600 radnika. Njih 170 radi na neodređeno. Ostali su sklopili ugovor na nekoliko meseci. Planom reorganizacije, sačinjenim prilikom izlaska iz stečaja, previđeno je da se broj uposlenih ne smanjuje, ali da bude 260 ljudi bez vremenskog ograničenja. Plate većine zaposlenih, na njihovo ogromno razočaranje, nisu se, izlaskom iz stečaja, povećale. U proseku su nešto više od minimalca.