Sad spasavaju retke cvetove

OBOD međe između Srbije i Mađarske davno nije bio lepši. Zeleni tepih Subotičke peščare, na samoj granici s Mađarskom, ovih dana ulepšali su cvetovi šafranjike, reliktne biljke koju je ljudski nemar skoro uništio.

Iako je nekada bila sinonim za floru Panonske nizije, šafranjika (na latinskom bulbocodium versicolor) danas u našoj zemlji raste samo na 12 hektara zaštićenog pojasa Subotičke peščare. U toku je intenzivno cvetanje, a zaposleni u JP "Palić Ludaš", koji brinu o zaštićenom delu ovog područja, i volonteri, u proteklih nekoliko dana ručno su izbrojali više od 60.000 prelepih ružičastih i ljubičastih cvetova i tek pokoji beli cvet.

- Šafranjika je jedna od naugroženijih biljaka u Srbiji, a na rubu trajnog nestajanja je zbog nemarnosti, preoravanja i čupanja, uništavanja njenih staništa i nekontrolisane ispaše - kaže, praveći kratku pauzu od brojanja, Oto Sekereš, čuvar zaštićenog područja. - Model zaštite, uključivanje čuvarske službe i nevladinih organizacija, preuzeli smo od Nacionalnog parka "Kiškunšag" u Mađarskoj, koji radi čak i razmnožavanje iz semena.

S monitoringom biljke počelo se 2003. godine, kada su JP "Palić Ludaš" i pokrajinski Zavod za zaštitu prirode čvrsto odlučili da zaustave njen nestanak.

- Zahvaljujući merama zaštite, krčenjem šume i podrasta, napravljeno je mesto za njen rast, i broj jedinki se znatno povećao. Primera radi, prošle godine u ovo vreme izbrojali smo 59.228 jedinki, a sada taj broj prelazi 60.000 - dodaje Sandra Čokić, rukovodilac Sektora za zaštitu prirode.

PEŠČARA

Subotička peščara prostire se na 5.200 hektara i najvećim delom je pokrivena šumom. Pored Vršačkih planina, spada u "predeo izuzetog oblika" (PIO). Na njoj cveta još 30 zaštićenih biljnih vrsta.