Kinezi čuvaju petokraku
10. 03. 2016. u 17:19
Znamenje samoupravljanja na robnoj kući u Zrenjaninu, u kojoj je nekad bila tekstilna fabrika. Na ulazu u nekadašnju "Zitu" ploča iz 1950., u spomen na formiranje prvog radničkog saveta

Stalak za bicikle kraj robne kuće u Zrenjaninu kao u Kini
KADA ne čuvamo mi, za nas to čine Kinezi! Adaptiranu zgradu u Ulici Koče Kolarova 6 u Zrenjaninu, u kojoj se nekada nalazila tekstilna fabrika "Zita", poznata u nekadašnjoj Jugoslaviji po proizvodnji mreža i zavesa, a sada pretvorena u modernu robnu kuću, krasi neobična mermerna ploča sa petokrakom zvezdom.
Reč je o originalnoj ploči koja je na ulazu u "Zitu" stajala od 5. septembra 1950, kada je fabrika predata na upravljanje radnicima i formiran njen prvi radnički savet. Poput mnogih preduzeća u gradu na Begeju, i "Zita" je neslavno završila u tranziciji. Privatizacija joj je došla glave, radnici su ostali na ulici, a imovina fabrike otišla je "na doboš".
Investitor iz Kine, renovirajući zgradu za svoje potrebe i pretvarajući je u robnu kuću, međutim, nije bio u nedoumici šta činiti sa istorijskim nasleđem. Sačuvao je ovo znamenje samoupravljanja, obeležje vladavine radnika u "Ziti" i ugradio u novu fasadu. I time održao pravu lekciju o zaštiti istorije, o čemu izgleda malo ko vodi računa u Zrenjaninu!
- Ovde je svojevremeno radilo više od 300 radnika u tri smene. "Zita" je bila ponos zrenjaninske tekstilne industrije. Uživala je ugled "od Vardara do Triglava", osvajala medalje na prestižnim sajmovima širom Evrope... Bivši radnici su naše mušterije i prijatno su iznenađeni što smo sačuvali ploču i postavili je na novu fasadu - iznosi Sabit Čagalj, menadžer kineske robne kuće "Zita-HK".
Njeni vlasnici se, očigledno, ni u nazivu nisu odrekli tradicije i lokacije koju baštine. U blizini spomen-ploče postavljen je stalak za bicikle, koji je ovde u ravnici često prevozno sredstvo. Tako se posetioci robne kuće sada redovno "sudaraju" sa istorijskom pločom "Zite", baš kao što ne mogu sa ostacima drugih slavnih zrenjaninskih fabrika, poput tepihare "Proleter", čarapare "Udarnik", "Sloge", fabrike šešira "Begej", ali ni šećerane, pivare, skrobare, klanice BEK i brojnih drugih. Spomen-table koje podsećaju na doba kada su ovdašnjim radnicima fabrike predate na upravljanje, uglavnom su polomljene i bačene.
Bojan Kojčić, iz Zavoda za zaštitu spomenika kulture Zrenjanin, iznosi da su u nadležnosti ove ustanove i pod zaštitom samo objekti (kompleksi) i mašine iz perioda pre Drugog svetskog rata. U Narodnom muzeju priznaju da se dosad nisu bavili proučavanjem "ostataka" samoupravljanja u Zrenjaninu. Kustos Srđan Priljeva podseća da je socijalizam sada anatemisan, pa imamo mlađe generacije koje ruše spomenike junacima tog vremena.
- Naša obaveza je da decu naučimo da su to svedočanstva jednog vremena i da će nekim budućim generacijama puno govoriti o nama i vremenu u kom smo živeli - naglašava Priljeva.
O REGRESU, PLATAMA, STANOVIMA
RADNIČKO samoupravljanje društveni je i privredni model koji je osmislio KPJ i sprovođen je u Jugoslaviji od 1950. do kraja njenog postojanja. Radnički saveti zamišljeni su da jednog dana izrastu u stvarne snage samoupravljanja. U materijalima IPK "Servo Mihalj", predočava Ružica Cvetić, direktorka Istorijskog arhiva, vidi se kako je utvrđivan regres i kako je komisija za stambena pitanja dodeljivala stanove.