Ćovdin: Selo tvrde vere i za osvajače!

G. Zorić

30. 03. 2013. u 21:40

Ćovdin, smešten u dolini Mlave na ulazu u Gornjačku klisuru i danas je zadržalo ime iz turskog perioda. Meštani poznati kao veliki donatori, vrsni stočari, rekorderi u proizvodnji

U naŠem selu ognjišta su skromna, ljudi prostodušni i gostoprimljivi, nisu potrošili nadu da će biti bolje sutra, složni su u akcijama za stvaranje boljih uslova za život na selu, pa pojedini sugrađani daju i trogodišnji berićet za samo jednu akciju u svom naselju - ovim rečima dočekuju nas i otkrivaju svoju ličnu kartu čelni ljudi naselja Ćovdin, smeštenog u dolini Mlave, u podnožju brda Krilaš i na ulazu u Gornjačku klisuru.

Selo, koje i danas čuva ime iz turskog doba, i na koje su ponosni, jer su i pre nekoliko vekova njihovi preci za osvajače bili "tvrda vera", danas ima 350 domova i 1.600 stanovnika i, po rečima meštana, sve odlike savremenog naselja: "Kao i druga sela u ovom kraju imamo istu boljku, veliki broj ljudi u dijaspori koji ne planiraju da se vrate u zavičaj".

- Oni stariji su i "na daljini" još uvek sa nama, a mlađi već pomalo zaboravljaju ognjišta svojih pradedova - kaže Stojadin Milivojević, predsednik Mesne zajednice sa pozamašnim stažem i dodaje, da danas u inostranstvu imaju 590 građana, od 320 mladih napolju je 188, a 387 starih uživa inostranu penziju.

Meštani su, kažu, vredni, radni, snalažljivi i humani. Kada organizuju neku akciju u interesu sela svi su tu. U tim prilikama ne gleda se koliko je ko dao, već koliko ko može.

Tako je bilo prilikom izgradnje vodovoda, telefonizacije, obnove elektromreže i javne rasvete, asfaltiranja šest od osam ulica, izgradnje stadiona za male sportove, obnove škole, izgradnje najveće crkve u Braničevu, prilikom sakupljanja novca za zemljotresom pogođeno Kraljevo i u drugim akcijama.

Kao retko gde, u Mesnoj zajednici čuvaju urednu dokumentaciju o obaveznom učešću i dobrovoljnim prilozima građana za izgradnju objekata infrastrukture u poslednje tri decenije, u ukupnom iznosu od pet miliona maraka i od oko 400.000 evra.

SPAHIJA Kada je jedan spahija tražio da mu seljani daju najlepšu devojku koja mu je zapala za oko, oni su je sakrili, i nikada, ni posle torture kojoj su bili izloženi, nisu odali mesto gde su je čuvali. Tada Turci njihovo mesto nazvaše ĆOV-DIN (tvrda vera) - jedino je predanje o tome kako je selo dobilo današnje ime.

Izračunali su i da je za izgradnju 595 novosagrađenih porodičnih kuća i drugih objekata u Ćovdinu potrošeno 300 miliona maraka, i da je državi na ime poreza pripalo 50 miliona maraka.

Od drugih sela u ovom delu Srbije Ćovdin se razlikuje i po uzornim poljoprivrednicima - rekorderima u ratarskoj proizvodnji i u stočarstvu.

Ohrabruje podatak iz poslednjeg popisa, da danas kada je u pojedinim selima ovoga kraja gajenje stoke poslednja briga, Ćovdin ima 470 grla krupne stoke, od toga 200 krava, na nekoliko farmi organizovan je tov bikova, farme koza i ćuraka, proizvodnja rakije i vina.

Pare zarađene u inostranstvu i volja vrednih meštana da ne zapostavljaju imanja koja su vekovima hranila njihove pradedove, u Ćovdinu su dali rezultate.

KRILAŠ Fudbalski klub, udruženje lovaca, KUD i paraglajding klub u Ćovdinu nose isto ime - "Krilaš", po brdu u blizini naselja. Selo ima četrdesetak zanatlija, i dalo je 23 policajca sa službom u više mesta Srbije, ima 60 redovnih davalaca krvi...

KOPIJA GRAČANICE

U Ćovdinu posle desetak godina završavaju izgradnju crkve, kopiju manastira Gračanica.

Meštani su za ovaj hram, i završeni parohijski dom, dosad dali 300.000 evra, a radovi na ovom hramu još nisu okončani.

- Imamo najveću crkvu, 1.600 kvadrata, u Braničevskoj eparhiji, najmanju parohiju, kojoj pripada samo naše selo i najmlađeg jereja Dragana Tirnanića, iz Smedereva - kažu u Ćovdinu.

Crkva je osveštana 2006. godine.


Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (1)

Mile Nikolic

01.04.2013. 21:02

Sela SRBIJE nisu na prodaju, toliko su lepa i vredna da nemaju cenu, ko ima prava da proda taj sklad prirode, prolecno budjenje, mir i tisinu, zubor vode, cvrkut ptica, vernost zemlji, zurbu ratara, odanost njivi, basti, livadi, sumi, ciste recice, jezera, izvore, potoke, vijugave puteljke i puteve koje seljani sami izgradise i dan danas sami popravljaju ..Stoga se ne moze reci da jedan stan u Beogradu vredi vise no jedno selo u SBIJI i drgi pisani mediji to vise nikada da ne objavljuju.