Sa 21 godinom zaigrati u Ligi šampiona za Mihajla Radojkovića bilo je ostvarenje sna. Put od Beograda do Bosfora i prelazak iz Partizana u Bešiktaš doneo mu je prvi trofej u profesionalnoj karijeri, ali i nastup na smotri najboljih evropskih timova.
Već na debiju za turski klub momak rođen u Smederevu podigao je pehar namenjen osvajaču Super kupa. Svega godinu dana mu je trebalo da dođe do triple krune i objedini titulu šampiona države i pobednika nacionalnog Kupa, a još toliko i da ih odbrani.
Mihajlo se nedavno vratio u Srbiju, gde trenutno održava formu trenirajući sa Partizanom i priprema se za naredne izazove i novu sredinu – rumunski Kalaraši.
- Prednost turskog šampionata je taj što nema plej-ofa i sezona se brzo završi. Početkom maja sam stigao kući i sada treniram sa bivšim saigračima i bodrim ih u plej-ofu. Redovan sam na treninzima, kako zbog svoje kondicije, tako i zbog momaka, zbog druženja i podrške. Od kako sam došao samo jednu utakmicu sam propustio. To što oni proživljavaju na terenu, proživljavam i ja u sebi i jako mi je drago kada vidim kako se bore, i pored svih problema koje imaju. Najmlađa ekipa u prvenstvu juri titulu i SEHA ligu, a to je stvarno neverovatno – istakao je bivši desni bek kluba iz Humske.
Da može da vrati vreme, ponovo bi 2016. godine zakoračio na međunarodnu scenu i prešao iz Partizana u Bešiktaš. Ostao je veran crno-beloj kombinaciji boja i dosledan svojim snovima.
- Prešao sam u Bešiktaš zbog mog daljeg toka karijere. Uslovi i finansije nisu bili toliko bitni koliko je bio taj moj san da igram Ligu šampiona. Do tada sam je gledao samo na televiziji, a onda sam dobio priliku da igram protiv Nanta i drugih ekipa, koje su velika imena evropskog rukometa. Sada je taj isti Nant igrao finale Lige šampiona i mnogo znači kada možeš sa takvim timovima da odmeriš snagu.
Igrači sa Balkana cenjeni su i brojni u Turskoj, ispričao je Mihajlo za ''Novosti''. Zajedno sa nekima od njih, i on je dobio ponudu da zaigra za turski nacionalni tim. Odbio je.
- Moj san je da igram za svoju zemlju i da pevam svoju himnu. Svakom sportisti je san da zaigra za svoju reprezentaciju i zbog toga nisam prihvatio poziv Turske. Moje je da igram i da dajem sve od sebe, a nadam se da će to neko od naših stručnjaka prepoznati – iskren je momak koji je boje Srbije do sada branio kao kadet na Evropskom prvenstvu u Austriji i kao junior na Svetskom prvenstvu u Brazilu.
Posle dvogodišnje avanture na Bosforu, vreme je za novu destinaciju. Mihajlo smatra da je došao trenutak za promene, koje bi mogle pozitivno da se odraze na njegovu karijeru. Vizija Bešiktaša nije se poklopila sa njegovim željama po pitanju budućnosti.
- Moja prednost je što kao levoruki desni bek mogu da završim posao i na krilu. Međutim, Bešiktaš me je video isključivo kao odbrambenog desnog beka, ne kao igrača koji može da igra u oba pravca. Pritom, iz Rumunije sam dobio ponudu kakva se ne odbija. Potpisao sam ugovor sa Kalarašijem, koji nije poznato ime poput Bešiktaša, ali mi nudi velike mogućnosti da se razvijem i napredujem kao igrač, smatram da je to najvažnije. Odlazim tamo kao prvi desni bek i znam da ću imati zapaženu minutažu. Treba mi neko novo iskustvo, koje će mi omogućiti da se razvijem kao pravi bek, a ne samo kao odbrambeni igrač.
Dok čeka početak priprema u rumunskom klubu, Mihajlo verno bodri svoje bivše saigrače na tribinama na ,,Banjici“. Partizan će se u petak sa Vojvodinom u Novom Sadu boriti za titulu ili drugo mesto u Super rukometnoj ligi Srbije (u zavisnosti od završetka utakmice Metaloplastika - Železničar), a bivši bek crno-belih ne dovodi ishod tog meča u pitanje.
- Jako sam ponosan kada vidim ove momke kako ginu jedni za druge, baš kao što smo mi nekada. Verujem u njih i znam da će u petak dati sve od sebe da sezonu krunišu najvećim uspehom u poslednjih nekoliko godina .
ŽELI TITULU SA CRNO-BELIMATokom dvogodišnjeg staža u Humskoj, Mihajlo nije uspeo da se sa Partizanom okiti titulom šampiona Srbije. Ali, poručuje da će se jednoga dana vratiti da ostvari veliku želju.
- Žao mi je samo što nismo osvojili nijedan trofej. Voleo bih da se vratim i osvojim titulu. Klub je tada bio u izuzetno lošoj finansijskoj situaciji i pružio je šansu nama mlađim igračima da nas neko vidi, da neko od nas napravi nešto bolje. Na tome sam jako zahvalan. Dovoljno je samo pogledati u kojim klubovima danas igraju i kakve rezultate postižu Mijajlo Marsenić, Lazar Kukić, Ivan Popović, Igor Mršulja, Stevan Sretenović, Vanja Ilić, Živan Pešić, Aca Tomić i ostali momci iz te generacije. Nije mala stvar igrati u Partizanu, kakva god da je finansijska situacija, a najviše ću taj period pamtiti po drugarstvu koje će trajati celog života.
Pratite nas i putem iOS i android aplikacije