Košarkašice Srbije otvaraju prvi prozor kvalifikacija za EP 2021. godine
14. 11. 2019. u 09:00
Izabranice Marine Maljković se sastaju sa selekcijom Turske u hali "Ranko Žeravica" (17.00)

Jelena Bruks Foto N. Paraušić
KOŠARKAŠICE Srbije danas počinju jedan novi ciklus. Izabranice Marine Maljković se sastaju sa selekcijom Turske u hali "Ranko Žeravica" (17.00) i tom utakmicom otvaraju prvi "prozor" kvalifikacija za EP 2021. u Španiji i Francuskoj. Četiri meseca posle osvojene bronze na EP u Beogradu, domaća publika će ponovo imati priliku da uživa u igri Srbije.
- Većina igračica je bila tu i letos, ali ima i novih devojaka koje treba da uključimo u sistem - kaže kapiten Jelena Bruks. - Nadam se našoj dobroj igri protiv Turske, a puna hala će nam pomoći i dati dodatni vetar u leđa da odigramo što bolje. Ne kažem da će biti lako, ali obećavam da ćemo mi dati sve od sebe.
Baš kao i na EP, Jelena će imati podršku sina Matea, koji je bio potpuni hit za sve u Zrenjaninu i Beogradu. Bronzu oko vrata mama mu je stavila sa samo tri meseca.
- Biće na utakmicama, navijaće za svoju mamu. Biće u prvom redu. I klinci mog brata će doći, pa će biti puna hala dece.
Posle meča sa Turskom, našu reprezentaciju čeka put u Albaniju, gde će u nedelju odmeriti snage sa domaćom selekcijom (16.00).
- Lično, nikada nisam igrala protiv Albanije, a mislim da je i sa reprezentacijom ista stvar. Ne poznajem ih, zaista. Međutim, u ovom trenutku nam je najbitniji meč na domaćem terenu protiv Turske, da u njoj osiguramo pobedu, a za kasnije ćemo videti. Kada se završi taj susret, počećemo da mislimo na Albanke. Iako ne želimo nikoga da potcenjujemo, jer smo tako od malih nogu naučene, veći respekt u ovom trenutku dajemo Turskoj nego Albaniji jer nam je prva utakmica najbitnija - zaključila je Jelena Bruks.
NAJLEPŠA GODINA U ŽIVOTU
KAPITEN naše selekcije je u 2019. napravila pravi podvig brzim povratkom na teren posle porođaja.
- Ovo je najlepša godina mog života za sada. Izuzetno sam umorna, ali obaveze u Šopronu mi ne dozvoljavaju da imam predah i da odmorim. Mađarska liga, u kojoj trenutno igram, teža je nego što je bila prethodnih godina i ne možemo da odmorimo ni vikendom, ali telo je već naviklo na to. Ja se, da kucnem u drvo, izuzetno dobro osećam. Imam sreće što se Matea tiče, koji mi ne oduzima energiju. Uživam, nasmejan je kad se vratim s treninga, nemam briga. A i tata je uvek uz nas.