TOMIĆ ZA “NOVOSTI”: Zvezda na fajnal-foru, zašto da ne?

Vladimir Preradović

30. 12. 2018. u 08:44

Uz dobru hemiju i organizaciju kluba kakva već postoji kod nas, nikad ne reci nikad – poručuje trener crveno-belih

ТОМИЋ ЗА “НОВОСТИ”: Звезда на фајнал-фору, зашто да не?

Milan Tomić Foto: N. Paraušić

U OVOM trenutku vrhunska igračka karijera je neiscrpno izvorište tema za intervju sa Milanom Tomićem. Međutim, već posle pet meseci od odluke da karijeru prvog trenera započne u Crvenoj zvezdi i rodnom Beogradu, mnogi naslućuju da će u bliskoj budućnosti biti dovoljno materijala za sličnu priču o drugom profesionalnom životu legendarnog košarkaša Olimpijakosa.

Na početku razgovora za “Novosti”, komentariše izjavu svog nekadašnjeg saigrača Žarka Paspalja da mu nije jasno zašto ranije nije krenuo ovim putem.

- Igrao sam košarku na visokom nivou, 14 godina u Evroligi. Po završetku karijere, nisam želeo direktno da ulazim u posao prvog trenera. To je nešto potpuno drugačije, zahteva iskustvo. Jedini izuzetak je Željko Obradović, najbolji trener u Evropi, koji je već u prvoj sezoni osvojio titulu. Smatrao sam da je bolje da krenem od početka, postao pomoćni trener, radio skauting, usavršavao se svake godine kako bih taj trenutak dočekao spreman. Ako nisi spreman, brzo izgoriš.

Tokom deset godina u ulozi pomoćnog trenera u Olimpijakosu, desio se trenutak kada je osetio da je spreman za glavnu, ali...

- Pre tri godine, kada je otišao Barcokas, gazde kluba su mi dale taj posao, imali smo stvarno dobre rezultate, sve tri pobede u Evroligi. Hteo sam da nastavim, ali sam se sticajem okolnosti i nekih drugih stvari vratio na mesto pomoćnika.

Mnoge sa statusom klupske legende uvredilo bi takvo nepoverenje. Ne i Tomića.

- To su me pitali i grčki novinari kada sam prelazio u Zvezdu. Proveo sam u Olimpijakosu 25 godina, i tom klubu ništa ne mogu da zamerim. Imao sam i prelepih i loših trenutaka, osvajali smo Evroligu, prvenstva. Olimpijakos je u mom srcu, ne možeš od kluba u kojem si tako dugo da očekuješ da dobiješ sve šanse. Dobio sam je kada sam imao 18 godina i uspeo da je iskoristim.

Na preporuku trenera Dejana Srzića Susle, voždovački klinac iz prvog tima Radničkog sa Crvenog krsta obreo se u Olimpijakosu.

- Otišao sam bez razmišljanja, ali sam već sa 15 ušao u prvi tim Radničkog i igrao u petorci. U to vreme je Srećko Jarić bio i direktor kluba i igrač, mnogo sam od njega naučio. Imao sam tri godine iskustva, samopouzdanje takođe. U to vreme, Olimpijakos nije bio toliko veliki klub kao što je sada, gradio se dolaskom gazde Kokalisa, trenera Joanidisa.

Joanidis je u mršavom momku video inteligenciju, strast i neutoljivu pobedničku žeđ.

DžORDANE, VIŠE TRENIRAJ MILAN Tomić protiv Majkla Džordana. Finale Mekdonalds turnira u Parizu 1997. - Čikago kao NBA šampion sa Džordanom, Kerom, Kukočem, ja u to vreme kapiten Olimpijakosa. Nezaboravan doživljaj. Pri mom prvom kontaktu sa loptom, Džordan mi je iz zezanja malo spustio šorts, na šta sam mu rekao: “Da te vidim da odigraš jedan na jedan u sledećem napadu”. Nasmejao se i stvarno odigrao jedan na jedan. Promašio je, ne zbog moje dobre odbrane, ali sam mu rekao da mora malo više da trenira. Bilo je i šale i respekta.

- I on je bio plejmejker. Kasnije je u jednom intervjuu rekao da je u meni video sebe kao igrača. Nisam imao neke fizikalije, ali jesam nešto što drugi nisu. Umeo sam da pročitam sve na terenu i budem desna ruka trenerima. Nekad sam i ja sam njima govorio šta bismo mogli da odigramo, a oni su prihvatali. U suštini, bio sam i trener trenerima.

Među mnogima izdvaja se Dušan Ivković, sa kojim je osvojio evropsku titulu 1997, prvu za Olimpijakos.

- Duda jeste najbitniji u toj priči, ali sam se trudio da od svakog pokupim nešto i izgradim svoju trenersku filozofiju. Od svih trenera uzimao sam samo ono što meni odgovara.

Tomić priznaje da se iznenadio kada je uočio da Zvezdu i Olimpijakos ne povezuju samo bratski odnosi njihovih navijača.

- Razlika nije tako velika, osim u novcu. Organizacija u Zvezdi je na veoma visokom nivou, ljudski odnosi takođe, svi rade u korist istog cilja. Najbitniji je, svakako, predsednik Nebojša Čović. Malo je takvih u Evropi, koji su dostupni 24 sata za rešavanje bilo kog problema, manjeg ili većeg, koji putuju sedam sati do Zagreba i sedam u povratku da bi bili blizu tima.

Nije čuo glasine da Čović nije lak za saradnju, da ima tendenciju da utiče na struku, čak i da postavlja trenere marionete.

- Ako posmatram iz ugla našeg odnosa, koji je fenomenalan od potpisivanja ugovora, zaista ne mogu da poverujem u te priče. A možda u njima vetar duva iz nekog drugog pravca.

PROČITAJTE JOŠ:
ODžO ZA „NOVOSTI“: Novogodišnja želja – šut za tri poena!

Mnogi bi za prvu stranicu samostalne trenerske karijere izabrali klub u kojem nema pritiska osvajanja trofeja. Ne i Tomić.

- Pritisak je uvek tu, i kada vodiš ekipu koja se bori za opstanak ili neku iz sredine tabele. Pokušavam da pritisak preuzmem na sebe i rasteretim igrače.

Pravi primer bio je derbi sa Partizanom pred njegovim navijačima.

FILIP JE MOJA ODLUKA OBA puta kad je obukao Zvezdin dres, za Filipa Čovića govorilo se da je dobio status prvotimca zahvaljujući ocu predsedniku kluba. - Igra u prvom timu zato što sam ja tako odlučio. Niko drugi. Da nije dobar igrač, ne bi bio tu. Da li je razlog da ne bude prvotimac to što je sin predsednika kluba? Trpi veći pritisak zbog toga, takođe, i ja kao trener. Filip je veliki profesionalac, ima talenta i uklapa se u ono što želim od tima.

- Velike utakmice gubiš ako ulaziš u priču sa sudijama, navijačima. Nervoza na klupi lako se prenosi na igrače i teško je pobediti. Posao trenera je da se to ne desi.

San navijača je da Zvezdu vide na fajnal-foru Evrolige, iako su svesni da je budžet kluba pri dnu ili na samom dnu konkurencije.

- Imamo primer Žalgirisa iz prošle sezone. Zato sam i govorio o organizaciji kluba, a ne o budžetu. Zašto i Zvezda ne bi mogla da dođe do fajnal-fora, mada znam iz svog iskustva da je put do toga teži od polufinalne i finalne utakmice. Uz dobru hemiju, organizaciju kluba kakva već postoji, nikad ne reci nikad. Po igračima koje je Žalgiris imao prošle sezone, jasno je da njegov budžet ne dobacuje ni blizu onoga čime raspolažu Real, CSKA i Fenerbahče.

Iz Zvezde nema odgovora na masovna pojačanja glavnih jadranskih konkurenata.

- Trener Crvene zvezde je Milan Tomić, a ne Budućnost, Cedevita i Partizan. Ako oni dovode pojačanja, ne znači da bi trebalo i mi. Ovo je naša ekipa, i to nema veze sa budžetom. Napravili smo je da igra košarku, bez ideje da se trkamo sa drugima na berzi igrača.

Iz Atine su stigla pojačanja - supruga Elena, kćerka Milena i sin Aleksandar. Porodica Tomić uvek na okupu.

PROČITAJTE JOŠ:
NISU SAMO TITULE MERILO: Košarkaši Crvene zvezde ispratili 2018. novogodišnjim koktelom

- Došao sam ovde da odradim posao kao profesionalac. Naravno, posao trenera je takav da sutra možeš da budeš u Italiji, Španiji... Kao porodica smo se dogovorili da idemo tamo gde je moj posao, što je meni veoma bitno kao treneru i porodičnom čoveku. Sve to je lakše kada se dolazi u Beograd, jer je razlika u odnosu na Atinu samo u vremenskim uslovima.

Za sina Aleksandra, igrača Zvezdine kadetske selekcije, kažu da je nasledio očev talenat.

- Trudim se da ne idem na njegove treninge, da ne gledam utakmice, da sam što dalje. Daću mu odgovor na svako košarkaško pitanje koje mi postavi, ali je veoma teško naći taj balans između oca trenera i sina. Da, kažem da ima talenta, ali ostalo prepuštam njegovim trenerima. Živi za košarku, sve prati, često njega pitam kada mi treba neka informacija. Nije igrao ove sezone zbog manjeg problema sa hrskavicom kolena.

Možda jednog dana vidimo Tomića trenera i Tomića igrača u Zvezdinom timu.

- Pravo da vam kažem, ne bih voleo. Dosta je to teško, ali kao što sam rekao za Zvezdu i fajnal-for Evrolige - nikad ne reci nikad.

PROČITAJTE JOŠ:
Od četvrtka prodaja karata za naredna dva meča košarkaša Zvezde

STOP ZA BUDUĆNOST
STRATEG crveno-belih Milan Tomić ističe da je u večerašnjem derbiju (19.00) 13. kola ABA lige Budućnost favorit, ali da će njegov tim učiniti sve da obraduje navijače u dvorani “Aleksandar Nikolić”. Zvezdaši imaju kadrovskih problema, jer Faje još nije potpuno spreman, a Radanov je iskrenuo skočni zglob na treningu.
Beograđani su saopštili da je derbi proglašen “utakmicom povišenog rizika” i da je posle sastanka sa predstavnicima MUP Republike Srbije odlučeno da se nikom od navijača Budućnosti koji budu došli organizovano ili samoinicijativno ne dozvoli ulazak u dvoranu. Jedino će biti razmene karata na bazi reciprociteta, jer su crveno-beli za meč u Podgorici dobili 20 karata.

AKO NE MOGU ZA NAŠU REPREZENTACIJU...
TOMIĆ nikad nije igrao za naš nacionalni tim, takođe, ni za grčki.
- Mislim da je bila 1999. kada me je Željko Obradović pozvao da igram za reprezentaciju. Rekao sam da bih igrao, ali da po tadašnjem grčkom zakonu automatski gubim grčko državljanstvo. U tom trenutku stigao je i poziv za grčku reprezentaciju, diplomatski sam odlučio da ne igram ni za Grčku. Kad već nisam mogao za našu, a bila mi je velika želja da odigram makar jednu utakmicu, odlučio sam da ne uzimam mesto Grcima u njihovoj.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije