DŽIKIĆ IZ KREVETA PRATI PARTIZAN: Ponosan sam na moje igrače!

Đ. Matić

02. 03. 2017. u 21:30

Nije nam se desio virus ili ne znam šta, pa da se "proširi" na ceo tim. Priča je jednostavna: trovanje i individualne reakcije. Što se kaže, neko je prošao bolje, neko gore, priča Aleksandar Džikić

ЏИКИЋ ИЗ КРЕВЕТА ПРАТИ ПАРТИЗАН: Поносан сам на моје играче!

Aleksandar Džikić

ALEKSANDAR Džikić, trener Partizana, koji je uz Vilijama Hečera pretrpeo najozbiljnije posledice od trovanja salmonelom, uskoro bi trebalo da se vrati redovnim obavezama. Iako je još pod terapijom, kako sam kaže, očekuje da već ove nedelje bude uz igrače, pored aut-linije.

- Osećam se bolje, rezultati su daleko bolji, ali još ne baš kako bi trebalo. Potrebno je vreme. Ovo je bio ozbiljan napad na organizam - kaže za "Novosti" Džikić, bez čijih direktnih saveta je Partizan morao da odigra čak šest utakmica (Kup Radivoja Koraća, revanš meč Lige šampiona s PAOK i jadranske duele sa Zadrom i Mega Leksom).

Dodatno opterećenje crno-beli su trpeli zbog izostanka gotovo polovine tima tokom tih iskušenja, u kojima im je "Žućkova levica" bila nadohvat ruke, ali su i sačuvali treću poziciju u regionu.

ODGOVORNOST MADA pritiv PAOK nije vodio tim koji je bio desetkovan, Džikić je, bez dvoumljenja, preuzeo odgovornost za eliminaciju iz Lige šampiona.
- Ako sam deo pobeda, onda sam deo i poraza. Nema tu neke filozofije.

- Igrači su i ovog puta pokazali ko su i šta su. Skupila ih je naša zajednicka nevolja. Ponosan sam na njih, bez obzira na to da li pobeđuju ili ne - dodaje Džikić.

Crno-beli su vrlo brzo, praktično u jednom danu, shvatili da ih je snašla velika muka.

- Nije nam se desio virus ili ne znam šta, pa da se "proširi" na ceo tim. Priča je jednostavna: trovanje i individualne reakcije. Što se kaže, neko je prošao bolje, neko gore, što smo znali već od prvog dana u Nišu. Bilo nam je jasno da Hečer neće moći, a posle prve utakmice i ostali: Marinković, Koprivica, Jovanović.

Nimalo naivan zadravsteni problem prinudio je Džikića da sve pomenute mečeve gleda na TV ekranu, iz kreveta.

- Drugačiji je osećaj nego kada ste na samoj utakmici. Uvek je teško u takvim situacijama, želite da pomognete, a realno to ne možete u tom trenutku.

POSLEDICE U SRBIJI se na trovanje salmonelom gleda kao na "obično" trovanje. Međutim, daleko je od toga.
- Nisam siguran da su detalji zanimljivi, pa bih to preskočio. Ali ako govorim o mom slučaju, bilo je vrlo ozbiljno. I hvala doktoru Milanu Babiću, koji je nekako uspeo da me ubedi da ovoga puta nema "lako ćemo", jer su posledice mogle da bude trajne i vrlo teško popravljive - objašnjava Džikić.

Najveća opasnost je prošla, ne samo kada je u pitanju trener crno-belih, nego i igrači. Ali evidentno je da će posledica biti...

- Posledice su izvesne, neizbežne i tu se ne postavlja pitanje. Pokušaćemo da period vraćanja u stanje pre kolektivnog trovanja bude što kraći. Ali biće vrlo teško. Igrači su izgubili mnogo kilograma, usledio je disbalans u organizmu. Prvo je neophodno da se potpuno izleče, pa tek onda sledi uvođenje u trenažni proces. S druge strane, očekujemo pad u igri košarkaša koji su izneli teret kad je tim bio prepolovljen.

Partizan je, bez obzira na sve probleme, odregovao neverovatno hrabro...

- Niko u našem štabu ne radi sam. Ljudi koji se bave medicinom dali su sve od sebe, kao i ljudi koji se bave fizičkom pripremom. Isto tako, i Čanak i Kecman su dali sve od sebe.

Uvek se u sličnim sutuacija postavlja pitanje da li bi rezultati možda bili bolji da je tim bio kompletan, da je vođen prvim trenerom...

- Sigurno bi bilo drugačije da je igrački sastav bio kompletan. Ali to nije nikakva garancija da bi i rezultatski ishodi bili drugačiji. Šta je bilo, bilo je. Samo napred - optimistički završava Džikić.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije