POBEDA ZA VEČNU SLAVU: Partizan preslišao Mančester na putu ka finalu Kupa šampiona 1966. godine (FOTO)

M. Blažić

23. 10. 2019. u 20:45

"Vidoviti" Vladica Kovačević dan pre meča najavio tačan rezultat. Rekordan prihod. U Humskoj je pre 53 godine bilo 50.000 navijača na tribinama

ПОБЕДА ЗА ВЕЧНУ СЛАВУ: Партизан преслишао Манчестер на путу ка финалу Купа шампиона 1966. године (ФОТО)

Karta za utakmicu

MANČESTER junajted pred Beograđanima - treća klapa. Dugo i predugo fudbalska Srbija čeka dolazak najzvučnijeg fudbalskog imena sa Ostrva i danas je posle 53 i po godine došlo vreme za uključivanje svih čula, za uživanje fudbalskih sladokusaca. A poslednji put kada se to dogodilo na programu je bilo polufinale Kupa šampiona u sezoni 1965/1966.


Dovoljno oporavljeni od tragedije koja ih je zadesila 1958. posle prethodne posete Beogradu, ali nedovoljno oporavljeni da bi se popeli na krov Evrope, fudbaleri Mančester junajteda su u glavni grad Srbije stigli rešeni da kao i u Lisabonu protiv Benfike pre toga (slavili 5:1) pokažu da poseduju oruđe za najfinije radove.



- Izgubili smo od slabijeg tima u finalu, a pobedili smo bolji u polufinalu - na najbolji način je u samo jednoj rečenici Partizanov "poslovođa" Vladica Kovačević svojevremeno skicirao hijerarhiju u fudbalskoj Evropi te, sada uveliko, davne 1966.


SPEC. V.N. MANČESTER junajted je na sajtu objasnio svojim navijačima da je Partizan dobio nadimak "parni valjak" posle rekordne pobede 1953. godine nad Crvenom zvezdom od 7:1.

I zaista Mančester je sredinom 60-ih bio mnogo bliži po svim parametrima Partizanu nego što je to slučaj u predvečerje drugog beogradskog viđenja dva tima, ali je i tada slovio za apsolutnog favorita u dvomeču koji je slao putnika na završnu predstavu Kupa šampiona mesec dana kasnije u Briselu. Mat Bezbi je jezgro od trojice preživelih iz 1958. (Hari Greg, Bili Folks i ser Bobi Čarlton) ojačao fantastičnom grupom igrača koji su praktično svi bili važni šrafovi nacionalnih timova Engleske, Škotske i Irske.


- Bebe veliki favoriti, ali da ne zaplaču - zapitao se naš list u tekstu kojim je najavljena prva polufinalna utakmica dva rivala tog 13. aprila 1966. u Humskoj.


Zanimljivo je da je i tadašnji okršaj Partizana i Mančester junajteda najavljen kao nešto spektakularno, kao nešto što Beograd nije doživeo deceniju pre toga. Gledano iz sadašnje perspektive i pored mnogobrojnih evropskih izazova u deceniji iza nas, jasno je da će i Solskjerov Mančester junajted predstavljati najznačajnije međunarodno iskušenje crno-belih, nije neskromno i preterano reći u ovom veku.


I dok su mnogi strepeli i nisu to skrivali ni u izjavama, ni u pristupu okršaju sa moćnim protivnikom Vladica Kovačević, koji je umro pre malo više od tri godine, onako šeretski u najavi utakmice nastavio je da prosipa "prognozersku magiju".


- U finale će Partizan. Biće dva gola razlike za nas u Beogradu, tačnije 2:0. To je sasvim dovoljno za revanš.



Sve to možda i ne bi bilo čudno da "Sport" u tekstu u kojem je preneo Kovačevićeva očekivanja nije podsetio na njegove prethodne bravure. Sjajni vezista je pred prvi meč sa Nantom najavio pobedu od dva gola razlike, kako je i bilo. Pred okršajem sa Verderom je otišao i korak dalje "ukazavši" na ishode oba meča.


- Izgubićemo od Verdera sa golom razlike, ali mi idemo u četvrtfinale.


I bi tako. Pred revanš sa Spartom iz Praga i minusa od tri gola (1:4) jedini se drznuo da kaže:


- Idemo u polufinale posle beogradskog revanša, neće biti potreban treći meč.


Upravo je taj treći meč bio nešto čemu su se u Mančesteru nadali pošto se obistinilo i četvrto Kovačevićevo proročanstvo - Mančester je savladan 2:0.


- Dva gola razlike je velika prednost, ali očekujem da budemo na mnogo višem nivou u revanšu pred našim navijačima i da izborimo treću utakmicu - procedio je Bezbi kroz zube posle beogradskog poraza, a za one koji su zaboravili ili nisu znali u to vreme se u slučaju dva identična rezultata igrala treća utakmica.


A taj 13. april kada je Mančester junajted drugi put video Beograd pamtiće se pored dobro poznatih 2:0 i po činjenici da klupska kasa nikad nije bila punija posle jedne međunarodne utakmice. Prodato je svih 39.000 ulaznica i inkasirano je rekordnih za to vreme 58 miliona dinara. I niko ko je tog aprilskog popodneva bio na crno-beloj strani Topčiderskog brda nije zažalio. Naprotiv.


Igrao je Mančester, a igrao se Partizan. Držala je Bezbijeva mladost čas fudbala u prvom poluvremenu, ali Denis Lou nije uspeo bolje od prečke. Kada je Partizan dobio priliku da uzvrati udarac, učinio je to na spektakularan način. Najpre je Hasanagić odmah na početku drugog poluvremena pokazao da strašni "đavoli" imaju slabu tačku, a potvrdu da tadašnji Partizan može sve dao je Bečejac sjajnom "dropkom" u 58. minutu. Mogao je, a i trebalo je, "valjak" da sruši prognozu jednog od svojih najboljih igrača, ali je Hasanagić promašio zicer, a uz to je sudija Čenčer bez ikakvog razloga poništio gol crno-belima zbog navodnog faula. Slavni i moćni Mančester je bio na kolenima.


Kakav je bio red veličina u tadašnjem evropskom fudbalu dovoljno govori naslov u izveštaju "Sporta" ("Uragan kratkog daha"), što ukazuje na to da se od Partizana očekivalo i više od velikih 2:0. "Novosti" sa druge strane nisu propustile priliku da odaju priznanje Gegićevoj četi za uparivanje koristi sa spektaklom pa je pobeda sa dva gola razlike ispraćena jednostavnom i preciznom konstatacijom - veličanstveni Partizan.



Partizan je pobedom nad Mančester junajtedom u "svom dvorištu" napravio ogroman korak ka finalnoj predstavi u Briselu, ali i zaokružio gotovo nestvaran učinak na domaćem terenu te sezone u Kupu šampiona - četiri utakmice, toliko pobeda i to bez primljenog gola uz gol-razliku 12:0.


- Nadam se da će četvrt časa našeg nadahnuća početkom drugog poluvremena biti dovoljno da se posle revanša u Mančesteru radujemo plasmanu u finale Kupa šampiona. Tamo nam je mesto - samouvereno je posle utakmice poručio Velibor Vasović.


Partizanu je zaista i bilo mesto u velikom finalu, pokazao je to stavivši jednu ruku na trofej golom Velibora Vasovića u 55. minutu, ali su Amansio i Serena u roku od šest minuta ostavili crno-bele da sanjaju najlepši fudbalski san i posle tog 11. maja 1966. San koji traje i dan danas. Sada,posle 53 godine, stigao je najveći brend evropskog i svetskog fudbala - Mančester junajted.


IZ BEOGRADA U SMRT

PRVI boravak Mančester junajteda u Beogradu predstavlja jednu od najtamnijih stranica u istoriji evropskog fudbala. "Đavoli" su tog 5. februara posle 3:3 protiv Crvene zvezde izborili plasman u četvrtfinale Kupa šampiona (prvi meč dobili u Mančesteru 2:1) i jutro posle toga krenuli nazad na Ostrvo.

Posle sletanja u Minhen, kako bi se dopunilo gorivo, a prilikom trećeg pokušaja uzletanja u snežnim uslovima, došlo je do tragedije koja je odnela 23 života, od toga osmoricu fudbalera, troje članova stručnog štaba, dvoje prijatelja kluba, osmoro novinara i dvoje članova posade.



PARTIZAN 2

MANČESTER J.0

13. april 1966.

STRELCI: Hasanagić u 46. i Bečejac u 58. minutu. Stadoion JNA. Gledalaca: 50.000.

PARTIZAN: Šoškić, Jusufi, Mihajlović, Bečejac, Rašović, Vasović, Bajić, Kovačević, Hasanagić, Miladinović, Pirmajer.

MANČESTER JUNAJTED: Greg, Brenan, Dan, Krirend, Folks, Stajls, Best, Lou, Čarlton, Herd, Koneli.


MANČESTER j. 1

PARTIZAN 0

20. april 1966.

STRELAC: Stajls u 72. minutu. Stadion: "Old Traford". Gledalaca: 62.500

MANČETSER JUNAJTED: Greg, Brenan, Dan, Krirend, Fouks, Stajls, Aderson, Lou, Čarlton, Herd, Koneli.

PARTIZAN: Šoškić, Jusufi, Mihajlović, Bečejac, Rašović, Vasović, Bajić, Davidović, Hasanagić, Miladinović, Pirmajer.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije