Bunjevčević: Ne sme da se zarađuje 100.000, a troši sedam miliona

J. Sekulić

20. 12. 2014. u 21:13

Kad nema novca u klubovima, igrači bi morali da igraju za 1.000 evra. Amaterizam je ovde jedini spas, kaže bivši direktor Zvezde, danas generalni Zemuna

Goran Bunjevčević, nekadašnji sportski direktor Crvene zvezde, sada je generalni direktor Zemuna. Kada je otišao sa "Marakane", kako sam kaže, bežao je od fudbala kao đavo od krsta, da bi se, ipak, vratio velikoj ljubavi i na korak je da zemunsko ljubimče dovede do Prve lige Srbije. Dve priče, na razne načine povezane, pa krenimo od vremenena sadašnjeg.


* Otkud vi u Zemunu?


- Tačno je da sam posle odlaska iz Crvene zvezde rešio da batalim fudbal, ali sam, ipak, na nagovor svojih prijatelja, Brane Prostrana, predsednika opštine Zemun, i Jugoslava Petkovića, prihvatio da im pomognem, ali samo savetima. Međutim, fudbal je, kao i život, nepredvidljiv, i evo, već treću godinu sam u klubu.


* Treća - sreća, jednom nogom ste već u višem rangu?


- Da, blizu smo promocije koju su Zemunci toliko godina čekali. A počeli smo skromno, napravili selekciju i krenuli da stvaramo infrastrukturu koja je danas fenomenalna. Vratili smo sve dugove i zahvaljujući, pre svega, Nebojši Pejoviću, reorganizovali omladinsku školu koja je za ponos.

ČUKARIČKI SVETAO PRIMER DA postoji način da se dobro i uspešno radi pokazuje primer sa Banovog brda.
- Čukarički je naglo živnuo, ali tek kada je uloženo, verujem, bar dva miliona evra. Sređen je stadion, renovirane su svlačionice, napravljeni pomoćni tereni. Plate i premije se isplaćuju na vreme. I to je put kojim treba ići, to je ideja i nas u Zemunu - ističe Bunjevčević. - A oni koji su ulagali novac, tek na isteku treće godine imaju računicu kako da vrate uloženo. Koliko vidim, i oni će sada prodavati neke igrače...

* Vratili ste i navijače?


- Navijači su uvek bili tu, makar ono najpozitivnije jezgro. Zemun je specifilna sredina, a nije bilo lako navijati kad ničega nije bilo. Ni infrastrukture, ni atmosfere, ni rezultata. Ipak, navijači su istrajali, poseta je povećana, oni su to zemunsko svetlo i ogledalo kluba.


* Biti prvi, osim radosti, donosi i probleme u najavi?


- Nije poenta otići u viši rang takmičenja, a onda nemati ni za vodu. I zato je sada najbitnije dobro proceniti šta nam je raditi. Jer, Prva liga Srbije je skuplja od Superlige. Čekaju nas mnogobrojni procesi, a sve je vezano za novac. Predstoje nam razgovori, konsultacije, ali ono što je sigurno, moramo se okrenuti sopstvenoj fudbalskoj školi. Priče da se može živeti od prodaje igrača su izlizane. Tako bi možda bilo da su Zvezda i Partizan jaki. Ovako, treba pronaći rešenje, a, iskren da budem, zasada ga još nemamo.


* I eto nas, stigosmo do Crvene zvezde?


- Ništa se nije promenilo od 2008, kada sam ja bio sportski direktor na "Marakani". U moje vreme su glavni bili Marko Mišković i Dragi Mićović, a sada su neki drugi ljudi. A opet, i tada i sada, novac je glavni problem. Kada para nema, onda se dovijaš na razne načine, a oni koji hoće da pomognu pa pozajme 200, 300 ili 500.000 evra, normalno, hoće i da se pitaju. Hoće, na primer, da neki njihov igrač igra. I ti si pred dilemom: da li da to dopustiš ili ne. Ako si protiv - 22 igrača nemaju ni za hranu. Naravno, moraš da pristaneš na taj kompromis, a onda su neki drugi ljuti i upadaš u vrzino kolo iz koga nema izlaska.


* Vratimo se, ipak, sadašnjoj Zvezdi?


- U junu je dovedeno desetak igrača, a sada su čelnici rešili da neke prodaju, a nekih se otarase. I opet dovedu 10 novih. I tako to ide godinama, tako je bilo i u moje vreme. Dakle, opet pravi novu ekipu, uigravaj je u hodu, a to nije lako, pogotovo što je Partizan odmakao šest koraka. Shvatio sam odavno da svi možemo da budemo uspešni ako imamo para. Ako igrače možeš da platiš, nećeš imati mnogo grešaka. Ovako, sve ide nekako na silu, a na silu ne može ništa da se postigne. Što je još gore, ne vidim ni ko će to da preseče.


* Tamo-vamo, levo-desno i stigosmo opet do privatizacije?


- I to je jasno kao dan, ali tog zakona o sportu nema, pa nema. A kada je tako, onda se treba vratiti razmišljanju o amaterizmu. Dakle, osloniti se na sopstvenu fudbalsku školu koja mora da bude pod jedan, a potom reći igračima da će morati da igraju za 1.000-1.500 evra mesečno. Pa, ko hoće - neka izvoli. Ko neće, neka mu je srećno u nekoj drugoj sredini. To bi značilo da je neophodno pronaći oko milion evra, i u tu sumu bi morali svi u klubu da se uklope, od čistačice do poslednjg profesionalca. Štednja i minimalna ulaganja. Dok se ne stane na zelenu granu. Znam da je to lako reći, a teško uraditi, međutim, bojim da smo došli u takvu situaciju. A ne da zarađujemo 100.000 evra, a trošimo sedam miliona!


Opora razmišljanja Gorana Bunjevčevića koja otvaraju i neke nove vidike.

"KAMION" IGRAČA

SLIKA našeg foto-reportera Nebojše Paraušića iz 2008. mnogo toga govori. Na snimku, čitav jedan tim pojačanja. Edgar, Dević, Jokić, Stamenković, Subašić, Mijailović, Jaković (gornji red, s leva nadesno), Maksimović, Vukobratović, Marković, Some (sede).

- Uh, a skoro da niko nije ništa uradio - s osmehom komentariše Bunjevčević. - Na toj slici ih je 11, a sećam se da su me mnogi tada zavitlavali da sam pojačanja dovodio kamionom. A ja sam samo tražio dobre i jeftine igrače, a priznaćete, to je teško naći.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (3)

mile

21.12.2014. 14:04

Bio si sportski direktor. U Zvezdi je bio i Ilija Ivic i uze preko 200 000 eura. Ni trepnuo nije. Doveo Sisica za 750 ooo eura, Milionce !? Milionce po milionce. I vi ste kumovali i to NAJvise ovolikom dugovanju kluba.

goran5

21.12.2014. 18:45

Evo na primer KK ne zaradi ni 100 hiljada evra, a troši 7 miliona. Vidiš kako može.