Uz Novosti osvajaju srca saboraša!
07. 08. 2018. u 12:54
Naša kompanija i ove godine dodeljuje priznanje najboljem trubaču na Dragačevskom saboru. "Truba publike", kako se u početku zvala ova nagrada, postala je glavno merilo umeća, ističu takmičari

Foto D. Karadarević
NA ovogodišnjem Saboru trubača u Guči (58. po redu), "Večernje novosti" će 55. jubilarni put dodeliti nagradu najpopularnijem i najboljem trubaču po oceni žirija publike - "Zlatnu trubu". "Novosti" su od trećeg Sabora trubača u Guči, 1964. godine, ustanovile ovu nagradu, i od tada su i darodavci nagrade "Truba publike", koju su već posle prve dodele sami trubači nazvali "Zlatna truba", i to ime je zadržala do danas. Ovo je trofej koji željno iščekuje svaki trubač, jer dobitniku donosi popularnost, više gostovanja i veću zaradu.
Prvi dobitnik koji se okitio ovim laskavim i priznatim trofejom bio je Srećko Obradović iz sela Rti u Dragačevu. Najviše "Zlatnih truba" (po četiri) osvojili su Milivoje Stanimirović iz Krvavaca i Milovan Petrović iz Dubokog, koga je posle smrti nasledio sin Dejan, koji je ovo priznanje dobio 2005, 2009. i 2010. godine. Jedino je proslavljenom trubačkom asu Stanimiroviću pošlo za rukom da četiri godine uzastopno osvoji "Zlatnu trubu". Među onima koji su se "pozlatili" bili su i Milija Milić iz Bajine Bašte (tri puta), Dejan Lazarević iz Požege, Dejan Jevđić iz Požege (tri puta uzastopno), nadaleko čuveni majstor trube Boban Marković, Fejat Sejdić, Slobodan Salijević i mnogi drugi.
PROČITAJTE JOŠ: DRUŽBA DVA ASA: Dejan svirao Vujadinu na uvce
Dobitnici ovog trofeja postajali su trubači koji su na finalnom takmičenju izmamili najduži aplauz saboraša, a žiri publike birao se iz redova saboraša i novinara "Večernjih novosti".
- Drage su nam sve nagrade, ali ono što kaže publika, to je veoma bitno za nas. Ova nagrada nam je merilo koliko smo dobri, koliko voljeni u narodu. Publiku niko ne može da prevari - kazali su nam mnogobrojni trubači s kojima smo pričali i koji su se složili da je zlato, ipak, "Zlatna truba".
Nagrada za trubača koji osvoji srca saboraša je instrument - truba.

U BORBI ZA TITULU I 20 KAPELNIKA
GUČA - U finalnom takmičenju seniorskih trubačkih orkestara, za "Zlatnu trubu", dar "Večernjih novosti", ove godine će se boriti čak 20 kapelnika orkestara koji su se izborili za plasman iz devet predtakmičarskih centara. U subotu, 11. avgusta, s početkom u 20 časova, na glavnoj pozornici na stadionu zasviraće:
Stefan Mladenović, Vranje "Dragačevske trube", Guča Stojan Krstić, Lepenica"Dar-Mar", Knjaževac Bojan Krstić, Vladičin Han Marko Trnavac, Mršelji Mile Novković, Vladičin Han Božidar Mladenović, Svilajnac Ivan Jovanović, Užice Bojan Ristić, Vladičin Han Danijel Kostić, Novi Sad Milan Mića Petrović, Vladičin Han Saša Pavlović, Pirot Dragan Mirković, Surdulica Marko Gligorijević, Bajina Bašta Kristijan Trajković, Zagužanje "Timočki veseljaci", Knjaževac Siniša Stanković, Zagužanje Ivan Đenadić, Akmačići Vladimir Ivanović, Zagužanje.
PROČITAJTE JOŠ: Besplatni svi koncerti u Guči

DOBITNICI "ZLATNE TRUBE"
1964. godine: Srećko Obradović (Rti)
1965. godine: Stanko Glavonjić (Goračići)
1966. godine: Radovan Babić (Milićevo Selo)
1967. godine: nije dodeljena
1968. godine: Durmiš Saćipović (Dugojnica)
1969. godine: Milivoje Stanimirović (Krvavci)
1970. godine: Milivoje Stanimirović (Krvavci)
1971. godine: Milivoje Stanimirović (Krvavci)
1972. godine: Milivoje Stanimirović (Krvavci)
1973. godine: Ekrem Mamutović (Vranje)
1974. godine: Milovan Babić (Krvavci)
1975. godine: Miloš Perišić (Goračići)
1976. godine: Radojko Vitezović (Tubići)
1977. godine: Miloš Perišić (Goračići)
1978. godine: Milovan Babić (Krvavci)
1979. godine: Dragan Ignjić (Užice)
1980. godine: Svetozar Lazović (Ježevica)
1981. godine: Božidar Ajredinović (Vranje)
1982. godine: Fejat Sejdić (Bojnik)
1983. godine: Boško Ostojić (Zlakusa)
1984. godine: Milovan Petrović (Duboko)
1985. godine: Boško Ostojić (Zlakusa)
1986. godine: Slobodan Salijević (Prekodolce)
1987. godine: Ranko Jovanović (Dljin)
1988. godine: Milovan Petrović (Duboko)
1989. godine: Milija Milić (Bajina Bašta)
1990. godine: Milija Milić (Bajina Bašta)
1991. godine: Danilo Obradović (Rti)
1992. godine: Radojko Vitezović (Tubići)
1993. godine: Milovan Petrović (Duboko)
1994. godine: Boban Marković (Vladičin Han)
1995. godine: Vidoje Filipović (Milićevo Selo)
1996. godine: Aca Novković (Zagužanje)
1997. godine: Milovan Petrović (Duboko)
1998. godine: Milija Milić (Bajina Bašta)
1999. godine: Radiša Vitezović (Tubići)
2000. godine: Dragan Lazović (Ježevica)
2001. godine: Gvozden Rosić (Rti)
2002. godine: Milojko Đurić (Krvavci)
2003. godine: Dejan Lazarević (Požega)
2004. godine: Srđan Azirović (Bojnik)
2005. godine: Dejan Petrović (Duboko)
2006. godine: Dragan Ignjić (Užice)
2007. godine: Dejan Lazarević (Požega)
2008. godine: Dejan Lazarević (Požega)
2009. godine: Dejan Petrović (Užice)
2010. godine: Dejan Petrović (Užice)
2011. godine: Dejan Jevđić (Požega)
2012. godine: Dejan Jevđić (Požega)
2013. godine: Dejan Jevđić (Požega)
2014. godine: Goran Ranković (Guča)
2015. godine: Bojan Krstić (Vladičin Han)
2016. godine: Marko Gligorijević (Dub)
2017. godine: Ivan Jovanović (Užice)
PROČITAJTE JOŠ: Bez koncerata estradnih zvezda na Saboru u Guči...
DOBITNIK TRI "ZLATNE TRUBE" NAŠEG LISTA
.jpg)
DEJAN PETROVIĆ: SEĆANjA NA LEPA VREMENA
NA sam pomen imena "Večernje novosti", uvek imam asocijacije i sećanja na neke lepe stvari. Još kao dečak, više puta sam, prateći očeve nastupe u Guči, gledao kako za nagradu dobija trubu, u koferu koji na sebi ima logo "Večernjih novosti". Dosta takvih kofera sam kasnije gledao kod kuće na policama među ostalim očevim nagradama i priželjkivao da se to jednom i meni desi. I desilo se. Nekoliko puta mi je to pošlo za rukom - 2005, 2009. i 2010. godine, i to su mi neke od najdražih nagrada, naročito što su dodeljivane kao nagrade publike. A ako se publici nešto sviđa, onda je to za mene dupla nagrada.
Pored značajnih događaja i lepih iskustava u vezi s nagradom "Zlatna truba", za "Večernje novosti" dovodim u vezu i mnogo dobrih i velikih ljudi, poput Bore Komada, koji je bio dugogodišnji očev, a kasnije i moj veliki prijatelj. Ipak, među svim mojim nagradama postoji jedan eksponat koji je takoreći najupadljiviji, i za mene ima posebnu vrednost, iako ga nisam ja osvojio, a to je očeva nagrada iz 1988. godine - bubanj, nagrada "Večernjih novosti" za najbolji orkestar.