Ivana Zarić: TV slavi primitivce

Milica Bobinac

09. 09. 2017. u 15:33

Ivana Zarić o televiziji nekad i sad, "Ženama", emisiji "Tri tačke", radu na N1 i rijalitijima

Ивана Зарић: ТВ слави примитивце

Ivana Zarić

IDEJA o bavljenju novinarstvom u slučaju voditeljke Ivane Zarić potekla je iz Dramskog studija Mike Aleksića, gde ju je umesto glume privukao rad na radiju. Dečji program Radio Beograda bio je njena prva stanica, a kako kreiranje nekolicine emisija nije ispunilo Ivanina očekivanja, ovo poznato TV lice odlučilo je da nastavi potragu za svojim savršenim mestom u medijima. Ipak, trebalo joj je vremena da se oprosti od studija, mikrofona i slušalica i stane pred televizijske kamere. Kao devojčica upustila se u svet novinarstva i do danas postigla zavidne rezultate stekavši iskustvo na radijima Studio B, B 92 i Pingvin, a zatim i na RTS, OK, Trećem kanalu, Pinku i Prvoj. Već dve godine na televiziji N1 od ponedeljka do četvrtka (od 17.30) u okviru emisije "Tri tačke" istražuje razne fenomene, govori o svakodnevnom životu i upoznaje zanimljive ljude.

- Od 17. do 26. godine sam radila paralelno i na radiju i na televiziji. Bilo je veoma uzbudljivo, ali je mnogo posla zahtevalo odricanja. To samo mlad čovek može da izdrži - kaže Zarićeva, koja je usput završila srednju školu i fakultet. - Uvek sam za temeljno i postupno učenje i građenje karijere. Što više znaš - spretniji si i spremniji.

* Koliko se rad pred kamerama promenio za sve ovo vreme?

- Mnogo, počev od tehnologije i brzine pa do zahteva televizije i gledalaca. Postoji veliki broj programa, i domaćih i stranih, pa su se i kriterijumi promenili. Strani su ih podigli i nametnuli estetiku i brzinu, a domaći trendovi, diktirani životom u Srbiji, spustili su ih. Televizija sad izgleda bleštavije, a nekad je u kvalitativnom smislu bila neuporedivo bolja i nije slavila primitivce i dopuštala pristup svakome. Znam da toga ima i u inostranim programima, ali sam sigurna da to nije mejnstrim kao ovde.

RIJALITIjIOTIŠLI PREDALEKO * ŽIVIMO u svetu rijaliti formata. Kako to utiče na naše društvo i razvoj domaćih medija? - Nikad ih nisam volela, ni u najblažem vidu. Odmah je jasno bilo da svi ti programi vode samo raspirivanju najnižih strasti, a sad je to suviše blaga kvalifikacija. Otišlo je toliko daleko da se pitam kako je to sve uopšte dozvoljeno. Ne volim da budem pesimista, ali kako je krenulo, izgleda da nema leka. Naravno postoje lepi i kreativni rijalitiji, kao što je "Radna akcija". Ipak je to druga kategorija i ne bi trebalo da se zove istim imenom.

* Šta ste do danas naučili o televiziji?

- Da bez temeljnog rada, obaveštenosti i spretnosti nema uspeha na duge staze, da moram u svakom trenutku da znam šta se dešava u mojoj profesiji, jer je uvek bilo raznih talasa. Takođe da moram da pronađem strategiju kojom ću da se borim, a koju ću mudro da iskoristim da preplivam do cilja i ne dozvolim da me iko ubeđuje u nešto što osećam da je pogrešno. Naučila sam i da nikad ne odstupam od svog kriterijuma ni po koji cenu. Na tom putu sam napravila mnogo grešaka, ali sve su bile korisne. Nešto sam naučila.

* Šta je za nekoga ko želi da se oproba u medijima bitnije - da ima jak želudac ili da besprekorno obavlja posao?

- Ovo drugo. Jak želudac već svi neminovno imamo, s obzirom na to šta sve gledamo i slušamo svakog dana.

* Pamtimo vas, između ostalog, po radu na OK kanalu, čiji je program bio pretežno namenjen mlađoj populaciji, a koji je kasnije prerastao u čuveni Treći kanal. Koliko nam danas nedostaje jedan takav medij?

- Nedostaje uvek svega što je namenjeno mladima, ono što će im otvoriti vidike, usmeriti njihove živote ka kvalitetu i upoznati ih sa zanimljivim ljudima. Oni koje nešto više zanima uvek to pronađu, a ovi drugi imaju splavove i rijaliti. Najviše mi je žao onih što bi se možda i našli u nečemu drugačijem, ali ne znaju da to uopšte postoji.


* Nezaboravne "Ženske priče" iz devedesetih "oživeli" ste emisijom "Žene", koja je nekad prikazivana na TV Prva. Da li su teme koje ste u njima obrađivali upravo ono što vas najviše interesuje?

- U "Ženama" nas je bilo pet. Svaka sa svojim afinitetima i potpuno sve različite, ali smo se oko bitnih tema uvek nalazile. Imale smo drugačija mišljenja i privilegiju da ne pričamo kao novinarke sa gostima, već onako kako bi svaka žena s njima razgovarala. Sa mnogo ličnog i često sa prilično "ogoljavanja", što nije dotad bio običaj u domaćim medijima. U početku nas deo publike nije razumeo, jer je televizija naučila ljude na klasičan odnos novinar/voditelj - gost. A ne mora samo tako. Životnije je kad se pristupi drugačije. Žao mi je što ta emisija nije duže poživela.


* Kako ste se opredelili za to da nova adresa na kojoj ćete se družiti sa gledaocima bude N1?

- Bila sam presrećna kad su me pozvali, jer nisam mogla ni da pretpostavim da bih mogla da nađem svoje mesto na informativnoj televiziji, koja nikad nije bila moj fah. To mi je veliki kompliment. Otvorila se mogućnost za format koji će izaći iz okvira svakodnevne politike i sad su iza nas pune dve godine i stotine emisija. Za skoro 30 godina u medijima osetila sam i prijateljsko i neprijateljsko okruženje, a to je stvar sreće. Međutim, sa srećom nema veze da li je okruženje stimulativno ili ne. Sad se nalazim na takvom mestu, među ljudima koji mi imponuju.

* Na koju temu u životu ste sa sigurnošću stavili tačku?

- Profesionalno ni na jednu, a privatno na nekoliko tema. Nema više rasipanja energije, potrebna mi je. Takođe, više ne dopuštam da mi se približe ljudi koji su mi na bilo koji način "mutni" i ne nerviram se zbog stvari na koje ne mogu da utičem.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije