Lako je od babe napraviti devojku
11. 04. 2017. u 15:43
Aleksandra Pavelkić, scenski masker i vlasuljar, o snimanju filmova: Dobra strana posla je što nije monotono, a loša - često odsustvo od kuće

Foto Privatna arhiva
IME mlade Beograđanke Aleksandre Saške Pavelkić nalazi se na odjavnim špicama filmova "Montevideo, Bog te video", "Artiljero", "Mamaroš", "Mali Budo", "Biser Bojane"... Kroz njene ruke prošli su svi junaci ovih priča, jer Saška je scenski masker i vlasuljar, a bez njenog zanata nema ni igranog filma. Uvek je u pokretu, a zatičemo je u Novim Banovcima.
- Radim na trećoj sezoni serije "Komšije" - kaže Saška, za "Novosti". - Veoma je zabavno. Pored beskrajno duhovite glumačke i rediteljske podele, tu je i tehnički i kreativni deo ekipe koji je u istom sastavu već nekoliko projekata, pa imamo skoro porodični odnos i fantastično funkcionišemo kao tim.
* Gde vas je posao sve vodio?
- Na mnoga zanimljiva mesta, od putovanja po inostranstvu pa do nekih manje romantičnih lokacija, gde retko imamo priliku da dospemo kao obični građani. Na primer, u ćeliju Centralnog zatvora ili u mrtvačnicu VMA.
* Koje su dobre i loše strane terenskog posla?
- Dobro je to što ne može da se upadne u monotoniju zbog tempa snimanja, česte promene kolektiva i zanimljivih lokacija. Ali ima i loših strana. Definitivno, to je često odsustvo od kuće, o čemu najbolje mogu da posvedoče naše porodice i partneri.
* Glumcima "radite o glavi", dopuštaju li vam sve?
- Do sada sam imala sreću da su mi sve dozvoljavali. Verovatno uvek nađem lepu reč da ih ubedim u ono što hoću. Šalim se, ali činjenica je da je dogovor ključ uspešne saradnje.
* Ima li težih i lakših saradnika i poslova?
- Ne postoje teški saradnici, desi se ponekad da zbog uštede novca užurbano snimamo, pa se javljaju tenzije, ali to se brzo zaboravi. A što se poslova tiče, za mene nema teškog posla. Što su zahtevniji, veći mi je izazov i uživanje.
- Izdvojila bih film "Jesen samuraja", gde sam imala privilegiju da radim masku. Kada o tom ostvarenju govorim, volim da kažem da sam jedina žena koja je "pretukla" Petra Strugara i njegove mišićave kolege iz Bugarske.
* Ima li glumaca koji izbegavaju šminkanje?
- Muškarci definitivno ne uživaju u tome. Žmirkaju kada im se stavlja ten, golicaju ih veštački brkovi i brade. Posle 15 godina, koliko radim sa njima, znam koji glumci zaobilaze šminkernicu u širokom krugu, pa mi često kažu "mi ćemo ono naše", što znači da ne nameravaju da se šminkaju.
* Da li je šminkom lakše napraviti od babe devojku ili od devojke babu?
- Lakše je napraviti od babe devojku, ali da mogu da biram, uživala bih u korišćenju protetike da napravim od devojke babu.
* Kakve situacije vam stvaraju probleme na snimanju?
- S obzirom na to da ne možemo uvek da imamo baš idealne uslove za snimanje, dešava se da zimi snimamo leto i obrnuto. Tako dolazi do situacija kada se glumci nekontrolisano znoje, jer snimamo zimu usred jula, ili su modri od hladnoće i izlazi im para iz usta u idiličnim letnjim scenama.
* Ostajete li u ovom poslu?
- Definitivno! Mislim da je velika privilegija raditi ono u čemu uživate. Uvek pevam dok radim, i dok je tako, neću odustati od svog posla, iako je nekada teška neizvesnost koju donosi posao slobodnog umetnika.