Jadranka Stojaković: Eto i mene, Kemice
22. 01. 2015. u 20:46
Jadranku Stojaković rastužila smrt dragog kolege i prijatelja. Bili smo prava raja, kako se to u Sarajevu kaže, seća se Jadranka

Jadranka Stojaković
U SOBU broj 16b, na prvom spratu staračkog doma "Ivan Pavao" u banjalučkom naselju Petričevac, ušli smo oprezno oko podneva. Televizor je isključen. Čuje se samo tišina.
Došli smo u kratku posetu sarajevskoj kantautorki Jadranki Stojaković, koja se četiri godine bori sa opakom bolešću - motorni neuron, odnosno odumiranjem mišićnog tkiva. Na Jadrankinom dragom licu blagi osmeh. Teško zbori. Za svaku izgovorenu reč neophodno joj je bar malo snage. A nje je sve manje. Izdale su prvo noge, pa ruke, onda i celo telo. Rečenice sve kraće, a pauze između njih sve duže. Uzdiše.
- Tužna sam. Pretužna. Nema više moga Kemice. Našeg Keme. Nisam spavala. Stalno sam u mislima sa njim i njegovom porodicom - kaže nam Jadranka.
Opet pauza. Cakle se bistre plave oči. Ali nema snage ni suzu da pusti.
- Eto i mene, Kemice. Sve zavisi od božje volje - dodaje tiho.
Pitamo je šta najviše pamti iz dugogodišnjeg druženja sa Montenom.
- Pisao mi je tekstove, aranžmane i muziku. Ali u mom sećanju posebno će ostati druženje. Bili smo prava raja, kako se to u Sarajevu kaže. On bolestan, ali je smogao snage da nastupi na humanitarnom koncertu u Banjaluci, posvećenom meni. Revanširala sam mu se video-porukom na njegovom koncertu u "Zetri" prošle godine. Završila sam je rečima "Ljubim te Kemo". Sećam se jednog davnog leta kada sam sa Kemom i Čolom gostovala na Jadranu, u Makarskoj. Svi hoteli su bili popunjeni, pa su nas organizatori smestili u jednu sobu. Njima nezgodno, a nama zgodno. Eto, toliko smo bili bliski, kao rod rođeni.
I opet pauza. Ali Jadranka je uvek bila veliki borac. Znamo, da je život nikada nije mazio. Posle nekoliko minuta nastavlja:
- Bolest mi baš teško pada. Sve menje ustajem iz kreveta. Ni prstima ne mogu da vladam. A da bar imam malo snage napisala bih na kompjuteru nekoliko rečenica za našeg Kemu.
Bilo nam je jasno. Jaca više nije imala snage, a toliko toga ima šta da kaže. Pozdravili smo se i ostavili je da u tišini i mislima bude sa dragim čovekom i prijateljem kakav je bio Kemal Monteno.
Zoran
22.01.2015. 22:01
Ona je zivela u Japanu jedno vreme. Kada niko od nasih tamo niej pomisljao da ode.
@Zoran - ima nasih prilicno u japanu,zive I rade,
I Jadranka Stojaković i Kemal Monteno upisali su se u istoriju muzike Jugoslavije i to će se pamtiti i njihova muzika će se slušati i za sto godina.
@zlatkopek - Sto jest, jest, Ceca, Severina, Jaca, Mica, Kuca ce pasti u zaborav a legende ce ostati...
I ovo je tuzno. Licno sam je poznavao nazad dosta godina. Jos jedna izuzetna osoba. Raja nije znacilo sirotinja nego najblizi prijatelji. Raja se nikad nije dijelila po nacijama, rasama, polovima..Sad je toga sve manje. Odlazi najbolja raja.
Komentari (7)