Zoran Kalezić: Otišao sam da spasem dušu
06. 12. 2011. u 20:59
Pevač narodne muzike Zoran Kalezić za „Novosti“ o životu u Americi, 40 godina na estradi i koncertu u Domu sindikata
MALO je pevača koji mogu da se pohvale uspešnom karijerom, a još je manji broj onih koji su uspeli dugo da opstanu na sceni. Jedan od njih je Zoran Kalezić koji ove godine obeležava četiri decenije umetničkog rada. Ovaj značajan jubilej proslaviće 2. februara solističkim koncertom u beogradskom Domu sindikata, a uskoro će u izdanju „PGP RTS“ izaći trostruki album simboličnog naziva „Za sve što smo bili, a što nismo sada“, koji, kako kaže, predstavlja svojevrsnu „opomenu“, ali i rezime njegovog dosadašnjeg rada. Popularni pevač, koji je čitavu deceniju proveo u Čikagu, odakle se vratio pre dva meseca, u intervjuu za „Novosti“ govori o predstojećem koncertu, životu u Americi, gde je stekao status zaslužnog umetnika, muzici i druženjima sa Žarkom Lauševićem, čija je autobiografija nedavno objavljena u izdanju Kompanije „Novosti“.
- Moja karijera je vezana za Dom sindikata, sve koncerte sam održao u ovoj dvorani i zbog toga želim da tu proslavim 40 godina rada - rekao nam je Zoran Kalezić. - Želim da na tom nastupu osetim bliskost sa publikom, pokupim njihove osmehe i po neku suzu. Pevaću uz orkestar Miše Mijatovića, a kao specijalna gošća nastupiće velika umetnica iz Čikaga Greta Pope, sa čijim orkestrom sam nastupao u Americi.
- Sa „PGP RTS“ sam uvek imao sjajnu saradnju, a 40 godina karijere je divan povod za objavljivanje jednog ovakvog izdanja - rekao je Kazelić. - Na jednom disku se nalazi 18 numera u pop stilu, na drugom izvorne crnogorske pesme, a na trećem hitovi koji su obeležili moju karijeru.
* Šta se krije iza naziva vašeg albuma?
- Album predstavlja opomenu na današnje vreme, u kome smo postali stranci. Počeli smo da se udaljavamo i delimo, umesto da budemo bliski. Moram da ostanem onaj isti čovek koji je sanjao o ljubavi i nepodeljenosti i da kao umetnik pripadam svima koji me vole, pa makar u tom nastojanju ostao sasvim sam. Vaspitan sam da ljude delim isključivo na dobre i loše, bez obzira na njihovu boju, veru i nacionalnost. U Ameriku sam otišao da spasem svoju dušu i ne želim da učestvujem ni u kakvim podelama. Pre beogradskog koncerta, imaću svečani nastup na Cetinju. Moja namera je da ljudi shvate da Zoran Kalezić želi da bude topla veza između Beograda i Cetinja.
* Jeste li u Americi uspeli da pronađete mir i „spasete dušu“?
- Jesam, jer sam bio oslobođen najružnijih reči. U Crnoj Gori su me doživljavali kao Beograđanina - što jesam, a u Beogradu kao Crnogorca, što takođe jesam, jer se nikad neću odreći svog zavičaja, ali ni Beograda. Ovde je zavičaj moje dece, tu sam stekao status istaknutog estradnog umetnika i nisam ni sanjao da će doći dan kada ću morati da se odreknem jednog ili drugog. Hteo sam sa budem i Crnogorac i Beograđanin i to ću biti do kraja života. Ne želim da me dele, jer nemam prava da kao čovek i umetnik budem podeljen. Podjednako sam dobar Crnogorac, Beograđanin i građanin Čikaga. Živim za muziku, jer sam od nje sve dobio. U Americi sam stekao status zaslužnog umetnika i to isključivo svojim pevanjem. To je bilo deset najtežih godina u mom životu.
* U Americi ste se družili sa Žarkom Lauševićem. Kada ste se videli poslednji put?
- Svojih prijatelja se nikad ne odričem. Često smo se čuli telefonom, a povremeno i viđali. Poslednji put smo se videli pre dva-tri meseca u Njujorku, pre mog povratka. Proveli smo jedno divno poslepodne u prijatnom razgovoru. Nikad ne pričamo o onome šta mu se desilo, jer je to isuviše bolno i duboko urezano u njemu, već o drugim stvarima. Naše sudbine su u mnogo čemu slične, s tom razlikom da moja nije bila toliko tragična. Žarko Laušević živi takvim životom, da mu nikakvi sudovi nisu potrebni. Nijedan sud mu ne može izreći kaznu, kakvu mu je izrekao život.
* Šta ga je po vašem mišljenju navelo da napiše autobiografiju?
- Iz razgovora sa Žarkom shvatio sam da je njegova želja bila da na ovaj način iskreno iskaže svoja osećanja. To nije bila njegova odbrana, već iskrena potreba i visoko-moralni čin.
kolubara
06.12.2011. 21:47
ostvarise samostalnost ,al se od srbije ne odvajaju.
@kolubara - a sto su komentari pa vi niste mrdnuli dalje od vaseg sela a ko peva po Crnoj gori leti sve pevaci iz Srbije i naravno rado su vidjeni .a vi ruku pod ruku sa milom pa pevajte o mrznji sami sebi.
Trebao si ga objaviti na Cetinju i prodavati tamo a Srbima mozes i maglu.
Nema para od pevanja u crnoj gori,otpevao si ti njima kad su postali nezavisni,a sad si se setio Srbije kad si ostao bez prebijene pare u dzepu.
@Ratko - Ratko, ne pričaj napamet! Živim u Crnoj Gori i pratim umjetnički rad Zorana Kalezića. Kada je on to pjevao povodom nezavisnosti? Pa, znaš li ti koliko je dugo Zoran bio van Crne Gore? Pročitaj malo na netu izjave Zorana Kalezića, pa onda komentariši. Zoran ostao bez prebijene pare u džepu, pa se onda sjetio Srbije?!? Presmiješan si!
Komentari (37)