Štutgart: igrale se delije
18. 07. 2016. u 11:35
Poznato je da Srbi, daleko od otadžbine, vole da se okupljaju i druže. Često njihova sporadična druženja prerastu u tradiciju koja se zatim neguje godinama

ŠTUTGART - Poznato je da Srbi, daleko od otadžbine, vole da se okupljaju i druže. Često njihova sporadična druženja prerastu u tradiciju koja se zatim neguje godinama. Tako je bilo i sa manifestacijom „Srpske igre“ koju je u Štutgartu pokrenuo rano preminuli vlasnik čuvene diskoteke „Metropola“ Saša Milovanović. Tradiciju okupljanja Srba uz muziku, pesmu, folklor i fudbalske utakmice je posle Sašine smrti preuzeo poznati štutgrtski gastronom Radosav -Raka Đuričković sa porodicom. On već nekoliko godina na velikom travnjaku i fudbalskom terenu uz svoj restoran „Valdblik“ u Štutgart-Cufenhauzenu veoma uspešno organizuje pomenutu manifestaciju.
Nedavno su se u Štutgartu opet čule srpske pesme, vila se srpska kola u izvođenju folkloraša klubova „Sloga“ i „Srpski centar“ iz Štutgarta, zatim „Nova generacija“ iz Šorndorfa, „Karađorđevići“ Rojtlingena, i „Srpski centar“ iz Zindelfingena, a na fudbalskom terenu našlo se 17 (!) ekipa koje su se borile za novčane nagrade za prvo, drugo i treće mesto. Manifestaciju su prigodnim kratkim govorima otvorili Božidar Vučurović generalni konzul Republike Srbije u Štutgartu i Petar Đokić ministar industrije, energetike i rudarstva Republike Srpske. On je zbog razgovora sa nemačkim privrednicima boravio u Štutgartu i na „Srpske igre“ je došao kao rado viđen gost u pratnji Miće Ćetkovića, šefa predstavništva Republike Spske u Nemačkoj.

Domaćin Radosav Đuričković je pomenutim klubovima omogućio sopstvene štandove na kojima su prodavani kolači, palačinke i druge poslastice. Zarade su bile namenjene klupskim kasama. Naravno da manifestacija nije prošla bez uobičajenog srpskog roštilja, svadbarskog kupusa i srspkog pasulja koji je pripremio Radosav. Pomenimo da je on svoj kulinarski zanat izučio u prestižnoj beogradskoj „Maderi“ i Ugostiteljskom školskom centru u Jug Bogdanovoj ulici u Beogradu.

Fudbalski turnir „Srpske igre“ je vremenom postao internacionalan jer su nastupale ne samo srpske ekipe. Pvo mesto su zauzeli naši igrači okupljeni u timu „Samba“, drugi je bio tim po imenu „Grand“, a gosti Turci su osvojili treće mesto. Za prvo mesto nagrada je izosila 600 evra, za drugo 300 a za treće 200 evra. Nagrade su bile poklon porodice Đuričković.

Prvi posetioci „Srpskih igara“ su brižno gledali u tmurno nebo, plašeći se da će im kiša možda pokvariti veselje. Ipak, kako je dan odmicao vreme se stabilizovalo pa su se čitave reke posetilaca tokom popodneva slivale pod šatre na livadi pored fudbalskog terena. Računa se da je u toku dana i dela večeri, „Srpske igre“ posetilo između 1200 i 1500 posetilaca Srba –a često i njihovih prijatelja Nemaca, Grka, Italijana...

Bilo je to prelepo okupljanje i druženje naših ljudi i njihovih gostiju pred odlazak na godišnje odmore koje im je omogućila vredna porodica Đuričković sa brojnim saradnicima. Svi oni nisu žalili ni vrmena ni truda da gosti budu zadovoljni. Naravno, na rastanku se čuo pozdrav -doviđenja dogodine u isto vreme na istom mestu na čuvenim „Srpskim igrama“ u Štutgartu!