SUSRETI SA PESNICIMA U BIJELOM POLJU: Teče Lim po plavom moru

MALO je gradova danas u našem regionu u kojima jedna književna, prevashodno pesnička manifestacija, može računati na onaj nivo entuzijazma kakav srećemo svakog septembra u Bijelom Polju.

Ovako je, možda na najbolji način, gradonačelnik Petar Smolovićopisao "septembarsku groznicu", koju Bjelopoljci uvek željno iščekuju mesecima, radujući se susretu sa pesnicima pristiglim sa raznih geografskih i pesničkih meridijana, koji se u grad Miroslavljevog jevanđelja, Miodraga Buleta Bulatovića, Ćamila Sijarića, Avda Međedovića, "sjate" u čast za tegobnog života na mnogo načina potcenjenog književnika Rista Ratkovića.

- Risto je stub naše duhovnosti, a njegov patriotizam nepresušan izvor sa koga treba piti vodu. Srastao s našom svešću da mu se posvećujemo ne samo godišnjim svečarskim i takmičarskim činom, već da kroz kulturnu razmenu u okruženju pronosimo njegove pesničke iskre i prozne slike vremena u kojem je živeo ovaj nedisciplinovani birokrata iz Ministarstva prosvete Kraljevine Jugoslavije, njen diplomata, a naš bjelopoljski aristokrata, crvene boje - zborio je na 49. po redu zvaničnom sećanju na Rista, nazvanom "Ratkovićeve večeri poezije", gradonačelnik Bijelog Polja Petar Smolović, koji je uručio posebnu zahvalnicu dr Veri Kovačević, koja prati ovu pesničku manifestaciju od osnivanja.

PROČITAJTE JOŠ - PRIJEM U BIJELOM POLjU: Vera najbolja nastavnica u bivšoj Jugoslaviji

BJELOPOLjCI, koji su se Rista prisetili deceniju i po posle njegove smrti, po njemu su nazvali javnu ustanovu, želeći da njegovo delo bude svetlo onima koji dolaze, poput književnice Tanje Stupar Trifunović, iz BiH, koja je iz Bijelog Polja odnela nagradu sa imenom velikog književnika, čiji su stihovi napisani pored egipatskih piramida - "Eno ga, po moru teče Lim", moto jednog od međunarodnih pesničkih bdenija na manifestaciji.

- "Ratkovićeve večeri poezije" na najlepši mogući način slave poeziju - kazala je Tanja Stupar Trifunović, nagrađena za knjigu poezije "Razmnožavanje domaćih životinja" u izdanju "Bajbuka" iz Sarajeva.

Književno veče u dvorištu rodne kuće pisca / Foto JU RVP

DIREKTOR JU "Ratkovićeve večeri poezije", književnik i novinar Kemal Musić, fasciniran delom svog velikog zemljaka, priča da Risto Ratković, pisac prvog modernog crnogorskog romana i jedan od značajnijih pesnika južnoslovenske književnosti, nije umeo da se snađe u stvarnom svetu.

Kemal Musić

- Njegov otac Đoko bio je poznati trgovac od Bijelog Polja do Soluna. Međutim, bogatstvo Ratkovića nestalo je u ratovima. Risto je 1923. godine otišao na studije u Beograd i počeo da piše poeziju. Zbirku "Mrtve rukavice" objavio je 1927, sledi poema "Levijatan", pa knjiga skica o savremenicima "Ćutanja o književnosti", da bi 1929. objavio dramu "Zoraj" - rekao je Musić o autoru prvog modernog crnogorskog romana "Nevidbog", štampanog 1933, koga je život, uprkos egzotičnim destinacijama do kojih je zahvaljujući diplomatskom položaju stizao, šibao nemilice kao malo koga.

Tanja Stupar Trifunović

- LjUBAV Rista Ratkovića i Katarine Ljubinković Kajke, možda je jedina sreća u pesnikovom životu. No, Kajkina smrt 1931. prekinula je sreću i od tada, Ratković živi samo u svetu literature - zbori Musić, zaljubljenik u festival odanosti piscu, koji je, dok je svetu pretila apokalipsa, 1938. godine postao službenik Ministarstva spoljnih poslova sa nameštenjem u diplomatskom predstavništvu u Lilu, u Francuskoj. U Egiptu, u Garnizonskom bataljonu u Kairu, našao se 1940, a sledeće godine odlazi u Sovjetski Savez, gde ostaje do kraja rata.

PROČITAJTE JOŠ - Troglava aždaja srpske poezije

- Zbirku "Dodiri" objavio je 1952, a godinu dana kasnije predao je "Prosveti" rukopis knjige "Sa Orijenta". Potom je došao 20. jun 1954. godine i sahrana Rista Ratkovića na Novom groblju u Beogradu - priča Musić u dvorištu Ristove rodne kuće o antologijskoj sceni u kojoj Slobodan Marković, Libero Markoni, uskače u raku i drži govor: "Gde ste bili dok je gladovao?! Alal ti vera, Risto! Alal ti vera što si umro. Na vreme!"

Gradonačelnik Bijelog Polja Petar Smolović uručuje zahvalnicu dr Veri Kovačević

U ČAST Rista Ratkovića, od 1970, u Bijelom Polju se održava književna manifestacija "Ratkovićeve večeri poezije", koja je 2012. godine dobila status manifestacije od posebnog značaja za kulturu Crne Gore.

- Formirana je Javna ustanova "Ratkovićeve večeri poezije", čije sedište je u kući Rista Ratkovića, kulturno-istorijskom spomeniku, ne samo zbog toga što je u njoj rođen veliki književnik, već i zbog karakteristične arhitekture - priča Musić, naglašavajući da su gradski oci u Bijelom Polju rekonstruisali gotovo urušenu Ratkovićevu rodnu kuću u kojoj sada pisci pristigli širom sveta piju vodu sa Lima. Onoga istog, "što po moru teče"... Plahovitog, kao iz pesme "Bjelopoljskih tamburaša", uz koja pesnička bratija jednu septembarsku zoru dočeka ispod Rista u bronzi u Parku pesnika, koja veli: "Veliki se pesnik kune, teče Lim po plavom moru, Lim teče po plavom moru..."

ĐILASOV KOFER

- PRED povratak iz Moskve, Milovan Đilas je zamolio Rista da mu ponese dva kofera u Beograd. U međuvremenu, Risto se razboleo. Od Đilasa su stizali telegrami. Jedan, pa drugi. Kad se konačno našao u Beogradu, kod pesnika je došao jedan major i preneo mu Đilasovo naređenje da mu donese kofere. "Ako je naredio, nek sam dođe da ih uzme", odgovorio je Risto. Nakon toga morao je napustiti službu - priča Musić, o delu zlehudog života Ratkovića.