Crnogorski gigant na kolenima
15. 09. 2016. u 18:00
Može li se "oživeti" nekadašnji industrijski centar sa više od 20.000 radnika. Vučinić: Železaru u Nikšiću treba vratiti u državno vlasništvo

NIKŠIĆ će opet biti industrijski centar Crne Gore! Ovu poruku poslao je u utorak iz posrnulog grada podno Trebjese ministar Vladimir Kavarić, nakon obilaska nekadašnjeg privrednog ponosa, Železare, kojim četiri godine gazduje turska kompanija "Toščelik". A između kvartova grada nadaleko poznatog po mnogo čemu, od vrhunskih pesnika, slikara, fudbalera i planinara, novinara i lepih žena, do svetski značajnih kriminalaca i kockara visokog kalibara odavno ne cvetaju ruže. Jedina prava urbana sredina u poratnoj Crnoj Gori, sa desetinama hiljada radnika pristiglih iz Pljevalja, Berana, Titograda, Pive i Drobnjaka, ali i susedne Hercegovine, centar svega dobrog i lošeg, Nikšić je, prosto bio slika i prilika cele Crne Gore - sve do pre dve decenije.
Onda se, baš nekako od čuvene "Žute grede" (kada su nikšićki radnici krenuli na "narodni miting" u Podgorici i na tom putu dobili batine od milicije, pa su umesto umornih komunista na vlast došli "mladi i lijepi") sve polako urušilo. Te 1989. bilo je "radničke klase" ko pleve: njih 7.500 zarađivalo je lep hleb u Železari (danas jedva trista!), 2.000 u "Elektroprivredi", 1.500 u "Boksitima", 800 u Pivari, koja je ceo svet snabdevala "nikšićkim" (pa još "odlikovanim"!), sedam stotina u "Javorku", pa još toliko u "Metalcu" i "Onogoštu", oko dve hiljade u Poljoprivredno-trgovinskom kombinatu koji danas ne postoji... Celih 20 i kusur hiljada proletera imao je Nikšić, krcat fabrikama, višespratnicama, bulevarima, đacima i studentima!
Danas opustošene hale, bez radnika i strojeva.
- Kavarićeva priča je tipična DPS-ovska, prevarantska i u sklopu predizborne kampanje - kaže za "Novosti" Janko Vučinić, nekadašnji sindikalni vođa metalurga, a danas lider Radničke partije. - Prava istina o železari je da je ta fabrika na izdisaju i da nema nikakvih investicija, da se režu postrojenja u staro gvožđe i pretapaju kao sirovina čak i železnički kolosek, te da se radnici izrabljuju do granica izdržljivosti! Kako sada stvari stoje, rekao bih da je to fabrika za pranje novca, a ne fabrika za proizvodnju čelika. Železaru treba vratiti u državno vlasništvo, tako što će se poništiti kupoprodajni ugovor koji je nastao u periodu kada je kriminalna vlast vršila rasprodaju države u bescenje. Turcima treba vratiti 15 miliona i ispratiti ih iz Crne Gore.
Iz usta gladnih građana sve više se čuje vapaj za otvaranje narodnih kuhinja. Jer, priča se da je gotovo 4.000 ljudi "u stanju socijalne potrebe". Na birou rada je preko tri hiljade ljudi, među njima i magistri i ko zna koliko "fakultetlija".
CEO GRAD "PREDSTAVA"
U NIKŠIĆU više od 20 odsto stanovništva čine penzioneri, a od njih oko 15.000 preko dve hiljade ima penziju od stotinu evra. Svedoci uspona i pada ovog kultnog grada - za krajnju tačku kolapsa ne uzimaju dan kada je, recimo propala Železara, ili kada su jedine firme koje su još donosile profit, Pivaru i EPCG, kupili Belgijanci i Italijani. Simbol surove tranzicije koja je progutala sve što nekad beše lepo a promovisala novi moral i sistem vrednosti, za mnoge je 16. februar 2008, kada je srušena zgrada pozorišta!
- Otkad je pozorište srušeno, ceo grad je postao predstava, prokomentarisao je trenutno stanje u gradu podno Trebjese - aforističar Slobodan Žugić.
KOJI CRNI GIGANT?
15.09.2016. 18:35
Oni imaju samo jednog giganta, MILO I DRUZINU!
počeli smo da plačemo za socijalizmom
@Zoran Ue - Jos cemo mi da placemo kada samo upoznamo bolje kapitalisticko lice.Nisu se dzabe radnici dizali i izvodili revoluciju jer je pod kapitalistima bila nepravda..
Pa zar nas Milo nije iz Niksica. Samo vi glasajte za njega i bit ce jos gore.
Kao mlad inženjer na ŽTO Beograd, gradio sam koloseke u krugu Železare. Svakome je tada bilo više nego jasno da ta Železara nema budućnost jer nikako ne može da bude rentabilna. No, svaka Republika je morala da ima bar jednu železaru, pa šta košta da košta. Sve jugoslovenske železare zajedno su proizvodile manje gvožđa nego jedna jedina železara u češkom Trinicu. A ni ta nije mogla da opstane, kao niti jedna u Nemačkoj. I sad će kao Nikšićka da oživi!!! Ajde da i to vidimo!
Komentari (8)