Grehovi na Trgu nevinih
08. 10. 2017. u 17:45
Onaj do njega ne poštuje Svetu nedelju, časni dan sunca, u kojem, ovde, ne počinje nijedan vek

TRG nevinih u Parizu. Fontana, remek-delo renesansne umetnosti iz 1549. godine Pjera Leskoa i Žana Gužona, iz vremena vladavine Anrija Drugog, nazvana još i Fontana nimfi, prislonjena najpre na nekadašnju crkvu podignutu po sećanju na Pokolj mladenaca vitlejemskih, na početku ulice Sen Deni, da bi obeležila ulazak kralja u grad, ovde je premeštena 1860. na središte raseljenog groblja, gde su se, još od vremena Filipa Avgusta, od 12. pa sve do 18. veka sahranjivali Parižani, razmeštenog kasnije ka obodu grada, kada se Pariz pripremao da postane prava evropska prestonica. Danas bdi nad izgubljenim nevinim dušama.
OKO Fontane posedale najrazličitije čupave glave bez carskih pretenzija. Običan je to svet pariski i belosvetski, željan kratkog predaha u sveopštem metežu i vrevi. Sede i troše vreme, čekajući da vide šta im je sudbina namenila za ovo popodne.
Ogladneo od šetnje, prolaznik odmotao celofan oko sendviča sa šunkom i otkida dobar zalogaj. Majonez mu se sočno sliva oko razigranih usana. Zadrigao, otkopčanog dugmeta na stomaku, svečano pomera dan početka ličnog posta za sutradan.
Onaj do njega ne poštuje Svetu nedelju, časni dan sunca, u kojem, ovde, ne počinje nijedan vek. Nije jutros bio na liturgijskom obredu niti je vreme posvetio porodici i prijateljima. Osamio se, i to mu prija.
Mladić otvorio kutiju. Druga mu je u obližnjem haustoru. Prodaje nove patike. Bog te pita kako je do njih došao. Prehranjuje telo, ne i dušu, vrebajući slučajne mušterije.
LjUBE se dvoje. Pripijena tela. Vlažni dodiri usnama. Sami su na prepunom trgu.
Strpljivi prosjak u zavetrini postavio zamku i uzaludno čeka dobrodušnika.
Nečija kćerka, umorna od dosadnog i besciljnog ćaskanja u najavi, okrutno odbija telefonski poziv onog kome je najdraže biće.
Neumorni skejter satima uvežbava leteću piruetu i ište aplauze u hodu. Već zna da će u ponedeljak pobeći sa časova.
Mladić zagrlio ljubav svog života. Ona mu je, od proletos, četvrta.
Niko nije podigao džemper koji je u prolazu ispao gospođi.
Četrnaestogodišnjakinja ubeđuje majku da veče provede kod drugarice. Noćas će prvi put prenoćiti kod svog dečka.
U toplom danu, tuđe grešne primisli na kriglu piva.
Pogleduju se potencijalni preljubnici. Mirišu na parfem i pohotu.
Turista, koji je uplatio aranžman otkidajući od porodične štednje za novi automobil, sve ovo beleži foto-aparatom koji je kupio dugo se premišljajući pre toga da li da kćerki poveća nedeljni džeparac.
Sve su to božja deca 21. veka, uživaju u šumu kamene fontane u jednom od najlepših gradova na svetu.
Prolazim Trgom nevinih, razmišljajući u čemu sam sve izneverio sopstvene ideale.
Na Trgu nevinih nema nevinih.