Do vode rašljama i krampom
16. 07. 2018. u 07:54
Bunardžije iz Glavičica kod Bijeljine imaju pune ruke posla ovih dana. Nema veće radosti za kopače bunara i za domaćina, od završenog bunara sa hladnom i čistom vodom za piće

Dušan Mašanović i Milan Lakić / Foto B. Milošević
NEMA veće radosti za kopače bunara i za domaćina, od završenog bunara sa hladnom i čistom vodom za piće, pričaju Dušan Mašanović, Milan Lakić i Predrag Karać, bunardžije iz Glavičica kod Bijeljine dok ovih dana kopaju bunar u dvorištu Gorana Despotovića u podmajevičkom Suvom Polju.
Ovim izuzetno teškim i opasnim poslom Dušan se bavi već dvadeset godina, a najdublji bunar do sada iskopao je u Pilici kod Zvornika, dubok 73 metra!
- Opasnost počinje sa prvim zakopanim ašovom, i rizik sa mora svesti na minimum, jer svaka greška može biti kobna. Prete nam otrovni plinovi na velikim dubinama, urušavanje zemlje, nagli nadolazak vode, pa i to da se teška kofa sa zemljom otkači od sajle sa čekrka i padne na glavu bunardžiji - priča Mašanović.
PROČITAJTE JOŠ: Kopaćemo džabe ako Daliboru nađemo mladu
Zavisno od terena i sastava zemljišta, cena kopanja bunara je od 100 do 150 maraka po dubinskom metru, a dnevno može da se iskopa oko dva metra, nakon čega se postavljaju betonski prstenovi sve do glavne "žice", objašnjavaju vredne bunardžije.
PROČITAJTE JOŠ: Kragujevac: Prave bunare bez dozvole
Dodaju da se do vode još uvek dolazi uz pomoć drevnog pomagala - rašlji, koje u rukama dobrog bunardžije nepogrešivo pronalazi vodu pod zemljom.
RUČNO kopanih bunara sve je više i u ravnoj Semberiji, posebno za napajanje na farmama muznih krava. Po rečima farmera, kada bi krave pile skupu vodu iz vodovoda, koštalo bi taman toliko koliko zarade od mleka.