Do vode rašljama i krampom

B. MILOŠEVIĆ

16. 07. 2018. u 07:54

Bunardžije iz Glavičica kod Bijeljine imaju pune ruke posla ovih dana. Nema veće radosti za kopače bunara i za domaćina, od završenog bunara sa hladnom i čistom vodom za piće

До воде рашљама и крампом

Dušan Mašanović i Milan Lakić / Foto B. Milošević

NEMA veće radosti za kopače bunara i za domaćina, od završenog bunara sa hladnom i čistom vodom za piće, pričaju Dušan Mašanović, Milan Lakić i Predrag Karać, bunardžije iz Glavičica kod Bijeljine dok ovih dana kopaju bunar u dvorištu Gorana Despotovića u podmajevičkom Suvom Polju.

Ovim izuzetno teškim i opasnim poslom Dušan se bavi već dvadeset godina, a najdublji bunar do sada iskopao je u Pilici kod Zvornika, dubok 73 metra!

- Opasnost počinje sa prvim zakopanim ašovom, i rizik sa mora svesti na minimum, jer svaka greška može biti kobna. Prete nam otrovni plinovi na velikim dubinama, urušavanje zemlje, nagli nadolazak vode, pa i to da se teška kofa sa zemljom otkači od sajle sa čekrka i padne na glavu bunardžiji - priča Mašanović.

Zavisno od terena i sastava zemljišta, cena kopanja bunara je od 100 do 150 maraka po dubinskom metru, a dnevno može da se iskopa oko dva metra, nakon čega se postavljaju betonski prstenovi sve do glavne "žice", objašnjavaju vredne bunardžije.

Dodaju da se do vode još uvek dolazi uz pomoć drevnog pomagala - rašlji, koje u rukama dobrog bunardžije nepogrešivo pronalazi vodu pod zemljom.

NAPAJANjE FARMI

RUČNO kopanih bunara sve je više i u ravnoj Semberiji, posebno za napajanje na farmama muznih krava. Po rečima farmera, kada bi krave pile skupu vodu iz vodovoda, koštalo bi taman toliko koliko zarade od mleka.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije