Za četiri godine u RS 24 transplantacije
27. 10. 2016. u 15:26
Mnogi teški bolesnici nadaju se donorima organa koji su za njih, posle dugotrajnog lečenja, jedini spas. Ako presađivanje nije moguće u RS, osiguranici Fonda mogu da idu u zdravstvene ustanove u regionu i inostranstvu

- Dobojlija Danijel Dujković (27) danas je srećan otac dvoje dece. Srećno oženjen. Dobrog zdravlja. Ipak, pre 2011. godine o tome je mogao samo da sanja, pošto se borio bukvalno za goli život nakon što su mu otkazala oba bubrega.
Na njegovu sreću, ali i svih koji ga vole, kao i timu stručnjaka iz Banjaluke i Beograda, nakon mukotrpnih dijaliza i konzervativne terapije, presađen mu je očev bubreg zahvaljujući kojem je nastavio normalno da živi.
- Kada je terapija postala besmislena, otac i ja smo se odlučili na ovaj korak. Na moju sreću, a pre svega zahvaljujući izrazito organizovanom timu u UKCRS, na čelu sa Miloradom Grujičićem i stručnjacima sa VMA iz Beograda sve je proteklo kako treba i moje telo je prihvatilo novi organ. Danas se osećam dobro i moj je život dobio neki novi smisao - ispričao je za "Novosti" ovaj hrabri Dobojlija, koji se samo pola godine posle ovog zahvata potpuno oporavio, oženio se i ubrzo postao otac dvoje dece.
U RS trenutno je moguća jedino transplantacija bubrega i to sa živog donora pošto zdravstveni sistem Srpske ne ispunjava sve uslove za pristupanje Eurotransplant mreži.
U poslednje četiri godine u Univerzitetskom kliničkom centru RS uspešno su urađene 24 transplantacije bubrega.
- U 2010. godini urađena je prva transplantacija bubrega u RS, odnosno Univerzitetskom kliničkom centru RS, u saradnji sa lekarima VMA iz Beograda. Uvođenjem ove procedure smanjena je potreba upućivanja pacijenata na transplantaciju izvan Srpske - kaže, za "Novosti", Jelena Vujić, portparol Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite RS.
Osiguranici Fonda zdravstvenog osiguranja RS mogu da ostvare pravo na lečenje u ustanovama izvan RS sa kojima Fond ima potpisan ugovor onda kada njihovo lečenje nije moguće sprovesti u našim zdravstvenim ustanovama, odnosno kada referentne ustanove predloće lečenje u nekoj od ustanova izvan RS.
- Ako lečenje nije moguće ni u ustanovama izvan RS sa kojima Fond ima ugovor (u Srbiji ili Federaciji BiH), tada je moguće ostvariti pravo na lečenje i u drugim ustanovama u inostranstvu (Italija, Austrija, Nemačka...), a Fond tada finansira minimalno 30 odsto troškova lečenja, ali i u većem iznosu zavisno od prognoza lečenja, finansijskih mogućnosti, zahteva drugih osiguranika i slično. Ako se transplantacija radi u nekoj od ustanova izvan RS sa kojima Fond ima ugovor (u Srbiji ili FBiH), troškove u potpunosti snosi Fond - pojasnila je Vujićeva.
ZA LEKOVE 875.000 KM
Pacijentima sa transplantiranim organima obezbeđeni su i neophodni lekovi, koje takođe u potpunosti finansira obavezno zdravstveno osiguranje. Za njih FZO finansira sledeće lekove: mikofenolnu kiselinu, "takrolimus", "sirolimus", "ciklosporin". Za ove lekove godišnje se izdvaja oko 875.000 KM.
Pacijentima kojima su transplantirani organi se uvek overava zdravstvena knjižica, čak i onda kada nisu uplaćeni doprinosi za zdravstveno osiguranje.