PRIMER HUMANOSTI CIVILNIH ŽRTAVA RATA: Bogdan konačno dobio krov

O. NIKIČEVIĆ

19. 09. 2016. u 13:29

Bogdan Bajo Kolar živi od invalidnine, koja iznosi 180 maraka i povremene pomoći

ПРИМЕР ХУМАНОСТИ ЦИВИЛНИХ ЖРТАВА РАТА: Богдан коначно добио кров

SRBAC - Zahvaljujući razumevanju i upornosti Milorada Mićevića i njegovih saradnika, 38-godišnji Bogdan Bajo Kolar iz srbačkog sela Povelič, civilna žrtva rata sa 80 odsto invaliditeta, dobio je ovih dana siguran krov nad glavom, za šta je utrošeno oko 11.000 maraka.

- Pošto sam i sam civilna žrtva rata, sa 90 odsto invaliditeta shvatio sam šta znači stanovati u kući koja prokišnjava, a ti se osećaš bespomoćnim. Početkom godine kod Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite kandidovali smo projekt pod nazivom "Krov spasa za Bogdana" i na opštu radost dobili smo informaciju da nam je odobreno 8.000 maraka od 11.000 koliko je iznosio predračun za sanaciju krova i potkrovlja. Uspeli smo naći još 700 maraka, a razliku je obećao doznačiti načelnik opštine Srbac Drago Ćirić - rekao nam je Mićević, predsednik Međuopštinskog udruženja civilnih žratava rata "Gradiška - Laktaši - Srbac" i dodao da ovo udruženje radi punih 10 godina i da ima 200 članova.

Mićević nam je takođe rekao da će do kraja godine uputiti zahtev u sve tri opštine s molbom da lokalne vlasti u svojim budžetima za 2017. godinu obezbede bar minimum sredstava za pomoć civilnim žrtvama rata.

Radost ne krije 38-godišnji Bogdan, koji sada živi sam u kući.

- Živim od lične invalidnine, koja iznosi 180 maraka, i povremene jednokratne pomoći kako bih mogao kupiti lekove i povremeno platiti kućne troškove. Zahvalan sam predsedniku Mićeviću, majstorima iz preduzeća "Izgradnja" Gradiška, koji su brzo i kvalitetno izveli radove, i svim ljudima dobre volje koji su podržali akciju na sanaciji kuće - kaže Bogdan.


MINSKO POLjE

- CIVILNA žrtva rata sam postao 2008. godine, kada sam sa ocem i Ostojom Latinčićem i Simom Martićem krenuo preko Vlakničkog polja u ribolov na Savi. Tada smo neoprezno ušli u neobeleženo minsko polje, nagazili na minu i tom prilikom poginuli su Simo i Ostoja, otac Ljubomir bio je u nesvesti, a ja sam bio teško ranjen u grudni koš, ali sam se izvukao i stigao u Opštu bolnicu Gradiška sa skoro punim čizmama krvi - kaže Bogdan i dodaje da je od posledica stresa dobio šećernu bolest i epi-napade, te da u grudnom košu ima još gelera.



Pratite nas i putem iOS i android aplikacije