Ruski grad podseća na srpsku prestonicu: Nižnji i Beograd - kao blizanci

Vukica Strugar

27. 10. 2019. u 12:01

"Novosti" u ruskom gradu na ušću dveju reka. Najlepši je pogled sa žičare, najduže i najviše u Evropi. Rodni grad velikog pisca Maksima Gorkog, po kojem je nosio ime do 1991.

Руски град подсећа на српску престоницу: Нижњи и Београд - као близанци

Sa žičare u gradu pogled je veličanstven Foto tvoy-bor.ru

GRAD podignut na "strelki" dveju reka je nepobediv - kažu Rusi, i misle na svoj Nižnji Novgorod, koji je izrastao na ušću Oke u Volgu, baš kao i Beograd na Dunavu i Savi. Ta sličnost je samo jedna od mnogih zbog kojih Nižnji i Beograd zovu "gradovi blizanci".

U središtu starog dela nalazi se Kremlj (tvrđava), s čijih zidina pogled veoma podseća na onaj sa Kalemegdana. Sa novim delom (i spavaonicama) grada povezan je Kanavinim mostom, ima i sličan raspored ulica, bedeme, rečno ostrvo, pristanište... Osnovan je davne 1221. godine, kao glavno uporište za odbranu od neprijatelja koji su se smenjivali kroz vekove. Preživeo je mnoge rušiteljske nasrtaje i danas je peti po veličini grad u Rusiji. Decenijama je bio privredni i industrijski centar, u njemu se početkom 19. veka održavao i jedan od najznačajnijih svetskih sajmova - Makarijev sajam.

Pa ipak, grad koji u naše doba najčešće zovu jednostavno Nižnji, najpoznatiji je po velikom piscu Maksimu Gorkom. S kakvom ljubavlju i poštovanjem je negovana uspomena na književno delo velikog borca za socijalnu pravdu, danas svedoče mnoge biste i spomenici širom grada, tri muzeja koja čuvaju uspomenu na njegov život i delo, pozorište i festival s piščevim imenom. Ali to nije sve: još za njegovog života (1932), grad je nazvan Gorki, i tako je ostalo sve do 1991. godine, kada mu je ukazom Borisa Jeljcina vraćen nekadašnji naziv. Ipak, severno od Nižnjeg i dalje se nalazi "piščevo", Gorkovsko veštačko jezero.

- Današnje Državno akademsko dramsko pozorište "Gorki" u početku je bilo namenjeno kmetstvu, pod upravom kneza Nikolaja Šahaskova. Prva predstava s kupljenom ulaznicom održana je 1798, pa se to smatra i početkom teatra - otkriva nam Boris Kainov, direktor pozorišta. - Scena s gledalištem nalazila se u kući Šahaskova, koja je kasnije izgorela. Ukazom Nikolaja I (1846) osnovan je teatar, ali je otvoren pola veka kasnije, u vreme Nikolaja II. Akustika je jedinstvena zahvaljujući zidovima obloženim bambusom i duplom plafonu - kao u gitari.

Pozorište od 1948. nosi ime "Gorki", a za ovo zdanje vezana je još jedna zanimljivost. U početku je u teatru bilo više od hiljadu i sto mesta, potom oko osam stotina, dok danas broji 705 stolica.

- Smanjili smo broj mesta zbog obavezne protivpožarne zaštite. A i sedišta su sad šira, jer je narod s vremenom sve deblji - kaže, sa širokim osmehom, Kainov.


Mnoga zdanja u ovom gradu potiču još iz 17. veka, očuvana su u tradicionalnom stilu - kombinaciji kamena i drveta. Njihov Kremlj drugi je po veličini u Rusiji (posle onog moskovskog), i sagrađen je početkom 15. veka. Ali zamalo da ova velelepna tvrđava bude srušena voljom sovjetske vlasti 1939. godine, kao simbol feudalizma. Srećom, "preživela" je. Danas je savršen vidikovac.

Ipak, najlepši pogled na susret dveju reka prostire se sa žičare, najduže i najviše u Evropi. Ona povezuje dva grada i obale (Nižnjeg Novgoroda i Bora) na razdaljini od tri kilometra i šeststo metara, a najviša tačka na kojoj se putnici mogu naći je - 95 metara.

Spomenik: Maksim Gorki


LjUBAV STENjKE RAZINA

Najpoznatiju legendu o Njižnjem otkriva nam glumica Olga Abakumova:

- Desna, viša obala Volge bila je gospodska, dok je na nižoj, levoj živela sirotinja. Smatrala se i "banditskom", jer je u njoj živeo čuveni Stenjka Razin - ruski Robin Hud. Tokom 18. veka pljačkao je bogataše i davao sirotinji. Saborci su ga smatrali nepobedivim i neustrašivim, sve dok se nije zaljubio u tatarsku kneginju. Da bi se dokazao, morao je da je ubije svoju dragu, i to pred svima...



Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (2)