SRBIN KOJI JE UČESTVOVAO U POHODU NA MESEC: Osvajao sam svemir, ali Srbija je u mom srcu

Dragana MATOVIĆ

15. 07. 2019. u 22:02

Dejvid Vujić, jedan od sedmorice Srba koji su učestvovali u pohodu na Mesec. Učešće u kampanji "Vi ste svet" posvetio kolegama iz "srpske sedmorke"

СРБИН КОЈИ ЈЕ УЧЕСТВОВАО У ПОХОДУ НА МЕСЕЦ: Освајао сам свемир, али Србија је у мом срцу

Dejvid Vujić, Foto: Privatna arhiva

PRE tačno pola veka, američki astronauti Nil Armstrong i Edvin Oldrin prvi put su kročili na Mesec. Misija "Apolo 11" spustila se na površinu Zemljinog satelita 20. jula 1969, a Armstrong je tada izgovorio legendarnu rečenicu: "Ovo je mali korak za čoveka, ali veliki za čovečanstvo".

Malo je poznato da su u ostvarivanju te neponovljivo važne misije bili uključeni i Srbi. Jedan od njih, Dejvid Vujić, za tri dana stiže u Srbiju. On i njegova supruga Džundžer Vujić, koja je više od 35 godina obavljala visoke funkcije u različitim odborima američkog Kongresa, dolaze na poziv Ambasade SAD u Beogradu.

Vujić je jedan od sedmorice inženjera srpske nacionalnosti koji su radili na američkom svemirskom programu šezdesetih i sedamdesetih godina. Jedan od najznamenitijih američkih Srba proveo je više od 45 godina u aeronautici i avio-industriji i dao veliki doprinos u oblastima vojne avijacije, kosmičkih letova, sistema transporta, energije, razvoja tehnologije, ali i unapređenja biznisa i političkog lobiranja.

- Možda već znate da sam, nažalost, jedini preživeli član takozvane srpske sedmorke iz tima za lansiranje "Apola" u svemir - kaže Vujić na početku razgovora za "Novosti". - Prihvatio sam poziv da učestvujem u promotivnoj kampanji američke ambasade "Vi ste svet", povodom proslave pedesetogodišnjice sletanja "Apola" na Mesec, sa naglaskom na doprinos Amerikanaca srpskog porekla - naučnika, inženjera i operativaca, koji su uticali na uspeh programa svemirskih istraživanja. Svoje učešće u ovoj kampanji posvetio sam preminulim kolegama i na taj način im odajem poštu. Insistirao sam na tome da njihova imena i njihov doprinos budu spomenuti u kampanji, koja je na ponos srpske zajednice.

U svemirskom programu posvećenom osvajanju Meseca učestvovali su i Slavoljub Sem Vujić, Milojko Majk Vučelić, Danilo Bojić, Pavle Dujić, Petar Galović i Milisav Šurbatović.

Dejvid Vujić sa suprugom, Foto "Fejsbuk"


Banaćanin Slavoljub Vujić bio je zadužen za istraživanja, testiranje i procenu kvaliteta, Nikšićanin Milisav Šurbatović projektovao je sistem za sletanje, a Ličanin Pavle Dujić bavio se obradom podataka. Njegov zemljak Petar Galović učestvovao je u projektovanju sistema, a Danilo Bojić iz Kolašina bio je glavni inženjer i projektant izlaza za slučaj opasnosti na svemirskom brodu. Slavonac Milojko Vučelić bio je član ne samo misije "Apolo 11", u kojoj je bio zadužen za rešavanje problema prilikom lansiranja, već i dramatične "Apolo 13", kada je spasao astronaute. Za ovaj podvig američki predsednik Ričard Nikson odlikovao ga je najvišim američkim civilnim odlikovanjem - predsedničkom medaljom slobode.

- Ja sam bio odgovoran za upravljanje programom i projektom zaduženim za nadzor nad celokupnim projektnim i upravljačkim aktivnostima u vezi s projektovanjem, testiranjem i procenom kvaliteta sistema i podsistema svemirskog broda "Apolo" u sadejstvu sa glavnim podizvođačima i dobavljačima, kao i podnošenjem izveštaja o stanju letelice nadležnom odeljenju NASA - objašnjava Vujić. - U izveštaju su bili navedeni i pozitivni i negativni aspekti zabeleženi tokom izvođenja programa, nakon čega su usledili sastanci sa kombinovanim timom inženjera i naučnika NASA, "Severnoameričke avijacije" i astronauta, da bi se usaglasila rešenja bez gubljenja vremena i u zadatim programskim rokovima.

U to vreme Vujić je radio u "Severnoameričkoj avijaciji", koja je bila jedna od najvećih vazduhoplovnih i avio kompanija u Sjedinjenim Američkim Državama.

- NASA je poverila projektovanje i razvoj svemirskog broda "Apolo" našem sektoru za svemirske i informacione sisteme, a istim ugovorom je program raketnih sistema "Saturn V" poveren našem sektoru za raketnu dinamiku, u šta je bio uključen i naš sektor elektronike, takozvana autonetika, koji je razradio integralna kola za pomenuti program - kaže Vujić. - Zajedno sa Semom (Slavoljubom) Vujićem, ja sam tada premešten i prihvatio sam da radim na programu "Apolo".

Nekoliko godina kasnije, Vujić je otišao u privatni sektor i bio na ključnim, rukovodećim pozicijama u nekoliko vodećih američkih i međunarodnih firmi. Radio je kao lobista, izvršni direktor za vladine poslove i konsultant u oblasti vazduhoplovstva, zaštite životne sredine, transporta energije i bezbednosti, uključujući bezbednost u vazduhoplovstvu i zaštitu kritične infrastrukture. Bio je savetnik visokih vladinih zvaničnika, od Karterove do Bušove administracije. Suosnivač je američke vojne službe za obezbeđivanje pristupačnog stambenog prostora aktivnim i penzionisanim pripadnicima američke vojske, kao i veteranima sa invaliditetom.

- Nekoliko godina sam radio u američkom vazduhoplovstvu, nakon čega mi je ponuđeno mesto u aeronautičkoj firmi "Severnoamerička avijacija", gde sam aktivno učestvovao u projektovanju i razvoju vazduhoplova i svemirskih brodova, ali i sistema za vojnu i komercijalnu upotrebu - govori nam. - Odatle sam poslao i predlog avio-industriji "Soko-Mostar" da bude partner u proizvodnji jednog od naših aviona. Dok sam bio direktor u avionskoj kompaniji "Avioni Marsel Daso", angažovao sam se i na prodaji aviona "falkon 50" jugoslovenskoj vladi za potrebe predsedničkog i VIP transporta.

Srpski inženjeri koji su učestvovali u projektu "Apolo", Foto: Privatna arhiva


Mada je rođen i odrastao u Midlendu, u Pensilvaniji, gradiću poznatom po proizvodnji čelika, smeštenom 50 kilometara severozapadno od Pitsburga, Vujić svoju pravoslavnu veru i srpske korene nije zaboravio:

- Moj otac se doselio u Ameriku iz slavonskog sela Okučani uoči Prvog svetskog rata, nakon što se u srpskoj vojsci borio u dva balkanska rata. Majka mi je iz porodice Todorović, iz mesta Glina u Lici - ističe Vujić. - Otac je znao da kaže da imam sreće što sam rođen u Sjedinjenim Američkim Državama, ali da nikad ne treba da zaboravim ono što mi je u srcu. Da nešto treba da dam zauzvrat svom srpskom nasleđu, da volim našu istoriju, tradiciju, običaje i pesme, Bošnjakovićeve Rukoveti, na primer.

Poslušao je oca.

- Pored toga što sam jedan od osnivača i predsednik Tesline naučne fondacije, ja sam i potpredsednik Srpskog instituta, član Borda direktora Poslovnog saveta SAD i Srbije, osnivač i predsednik Udruženja američkih birača srpskog porekla - SAVA, Fondacije za spomenik Mihajloviću i Srpskog nacionalnog saveza - kaže Vujić. - Takođe sam svirao kontrabas sa nekoliko tamburaških orkestara i imao zadovoljstvo da nastupam kao džez bubnjar sa srpskim džez muzičarima Duškom Gojkovićem i Mićom Markovićem.


GOSTOVANjA

TOKOM nekoliko dana Vujić će gostovati na Mašinskom fakultetu, u Petnici, Centru za promociju nauke, SANU, Matematičkoj gimnaziji i Američkom kutku. Posetiće i Nacionalnu opservatoriju, Muzej Nikole Tesle i Muzej vazduhoplovstva. O svom životnom iskustvu, američkoj svemirskoj industriji, doprinosima američko-srpskih inženjera i naučnika, razgovaraće sa mladim studentima, Vladinim zvaničnicima, akademicima...


SKIDANjE VELA MISTERIJE

DO danas, prema mišljenju mnogih, prvo sletanje na Mesec obavijeno je i velom misterije. Na pitanje da li su Amerikanci zaista sleteli na Mesec, Vujić odgovara:

- Predlažem da vi i vaše kolege dođete na moje predavanje da biste dobili odgovor na to pitanje - poručio je Vujić.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (8)

BOŽA ZEMUNAC

15.07.2019. 22:19

Čista laž, Ameri nikada nisu bili na mesecu. Jer da jesu, oni bi to komercijalizovali do besvesti.

Samo čekam

15.07.2019. 22:56

Samo čekam komentare onih koji će požuriti da kažu da se slijetanje na mijesec nikad nije desilo. U redu, hajde da u to povjerujemo ako objasnite zašto bivši SSSR nije odmah opvrgao tu tvrdnju ?

Marko

15.07.2019. 23:01

sposobni ljudi,nema sumnje,al' kako nemogose malo urgirati 99. da nas makar malo manje bombarduju

Los Angeles Vasojevici

15.07.2019. 23:10

Bez teksta ostadoh,svaka cast Srbendo,citajuci sve ovo i znajuci koliko je nasih jako uspjesnih sirom svijeta od Berana i Budve,preko Banja Luke, pa sve do Beograda i ostatku planete,ne mogu da ne zazalim zasto su nas bombardovali i zasto ne pruze ruku pomirenja koji im Srbi bezuslovno daju,cak i posle svega!?! Zar nije predivno sve ovo cuti i sa ponosom isticati koliko smo dali i Americi i cijeom svijetu i bilo bi ljudski i fer da dobijemo nagradu za sve ovo,makar u vidu prijateljskih odnosa