Čuva stvari slavnog pretka - prvog srpskog olimpijca

D. NOVKOVIĆ

16. 04. 2019. u 18:00

Radiša Rajković iz Bistrice napravio muzej Dragutinu Tomaševiću. U spomen-sobi izloženi su lični i porodični predmeti našeg maratonca

Чува ствари славног преткa - првог српског олимпијца

Rajkovići iz Bistrice u spomen-sobi

ZAHVALjUJUĆI Radiši Rajkoviću (63), iz Bistrice, svako ko dođe u ovo petrovačko selo, može da se upozna sa likom i delom atletičara Dragutina Tomaševića, našeg prvog olimpijca, koji je trčao maraton u Stokholmu 1912. godine. U spomen-sobi izložene su njegove fotografije, njegov krevet i vojnički šlem, ali i porodični gramofon sa natpisom "Veni, vidi, vici". Radišina baba bila je rođena Dragutinova sestra, pa je Radiša odlučio da sačuva uspomenu na slavnog pretka.

- Rastao sam slušajući priče o Dragutinu, pa sam prikupio sve njegove i stvari njegove porodice, koja je imala kuću pored današnje Tomaševića vodenice. Prekoputa svoje kuće, u nekadašnjoj mlekari, o svom trošku napravio sam spomen-sobu. Do sada su je posetili mnogobrojni gosti iz Srbije, Makedonije, Bugarske, Republike Srpske. Za vreme nedavno održanih "Dana pčelara" u Kamenovu, došlo je čak 150 ljudi - priča Radiša.

U čast slavnog pretka, kojem je u selu podigao i spomen-česmu, on svake godine učestvuje u Memorijalnoj trci "Dragutin Tomašević". - Ranije sam mogao da istrčim celu trku sa lakoćom, a i kao dete bio sam brz. Poslednjih nekoliko godina istrčim na tom maratonu nekoliko stotina metara, jer godine čine svoje, ali u čast pretka ne želim da odustanem - kaže Radiša.

Na njegovu inicijativu, pokrenuta je obnova vodenica iz 16. veka, zbog kojih je Bistrica proglašena za etno-selo i za spomenik kulture. Obnovljeno ih je devet, a Radiša svakoj zna ime. - To su vodenice Ivkova, Zdravkovića, Milisavčić, Tomaševića, Julanska, Velika, Pavićevska, Ružanska i Dragomirova. Sedam ih je u funkciji, kad u rečici-ponornici Bistrici, nakon kiša, ima dovoljno vode - priča Radiša.

Spomen-soba Dragutina Tomaševića Foto D. N.

POGIBIJA

DRAGUTIN Tomašević u 19. godini trkao se sa vozom "ćira" do Petrovca i stigao pre njega. Poginuo je u Prvom svetskom ratu, kao narednik, na brdu Bubanj kod Manastirice 1915. godine.

Radiša pored fotografije Dragutina Tomaševića

- Tamo jedan meštanin poklanja parcelu na kojoj ćemo podići spomen-obeležje ne samo Dragutinu, već i ostalima koji su sa njim poginuli - kaže Radiša.

Spomen-česma u dvorištu

POKRETAČ PROSLAVE

RADIŠA je i jedan od pokretača manifestacija "Dani vodeničara i pomeljara" i Velikogospojinskog sabora, kada mnogi dođu u rodni kraj sa rada u inostranstvu. Na njima učestvuje i kao muzičar, jer godinama svira gitaru u u orkestru "Serbia" petrovačkog Kulturno-prosvetnog centra.

Šlem čuvenog maratonca

Ovaj neumorni Bistričanin bavi se i poljoprivredom, a pored svih obaveza, stiže da bude i na čelu crkvenog odbora, koji sprovodi mnoge akcije u selu, zajedno sa sveštenikom.

Sačuvana i stara vodenica


Pratite nas i putem iOS i android aplikacije