Naše je ono čega se sami nismo odrekli

Milena MARKOVIĆ

23. 01. 2018. u 22:02

Radmila Todić Vulićević ne odustaje od otete imovine u Prištini, poručila je to i predsedniku Srbije. Otac Kaćuše Jašari uselio se u njen stan, koji je njegova naslednica falsifikujući papire otela

Наше је оно чега се сами нисмо одрекли

Radmila Todić Vulićević

NEMA noći da ne sanjam kako se vraćamo u Prištinu. Tamo je bila kuća mojih roditelja. Mojih Todića. Bašta u kojoj su se okupljali dobri ljudi. Nikom na pamet nije palo da pita kojem se Bogu moliš, kojem narodu pripadaš. Nema noći da ne sanjam rođenje i detinjstvo naše dece. Njihove krevetiće, raspored u stanu iz koga smo izbačeni. Nema jutra koje me ne boli, danas, onim istinskim bolom kao pre 18 godina kada su nam porušili gnezdo da se ne vratimo... A onda, kažem sebi, a govorim i drugima: Naše je sve ono čega se nismo odrekli. Ja se ne odričem. Borim se i boriću se. Da li je teško? Ne pitajte! Ta muka cenu nema.

Gračanica, je li potrebno reći - nadomak Prištine. Ovde Radmilu Todić Vulićević, kaže nam, smiruju manastirska zvona. Ona u ovom drevnom utočištu i pribežištu Srba koji se bude s pogledom na oteti grad, nema dilemu:

- Moramo da se borimo, moramo, uz pomoć naše države Srbije - kaže.

Odavde se, pre tri dana, ova razborita žena uputila u Laplje Selo da Aleksandru Vučiću, predsedniku Srbije, približi ličnu priču, tek, kao pločicu mozaika opšte srpske nevolje i ovovekovnog stradanja koje nije doživeo nijedan narod u Evropi.

Ali, njena priča je, po svemu, jedinstvena...

Leto, 1999. Godina užasa za srpski narod sa Kosova i Metohije. Vreme kada je takozvana OVK progonima, ubistvima, kidnapovanjima, otimanjem srpske imovine uspostavljala vlast.

Sećanje Radmile Vulićević.

- Suprug je naše troje dece i mene uputio u Niš. On je ostao da sačuva imovinu. Stan i sve što smo tamo imali. Naš prvi krevet, stariji od naše dece. Još ga čuvamo... Ubrzo su ga izbacili i sve što je nama pripadalo. U naš stan su se uselili... Kasnije ćemo saznati - ko?!

Radmila Vulićević govori, naizgled mirno. Ali stisak njenih ruku koji povremeno traže dodir ruke sagovornika, rečitiji je od svake reči.

OBEZBEĐENjE Srbi su 2000. godine u prištinske prodavnice odlazili u pratnji vojnika Kfora ,Foto D.Milovanović

NI TRAGA OD RODITELjSKOG DOMA
RADMILA nam priča da nema ni traga, danas, od roditeljskog doma njenih Todića. Na mestu prelepe bašte i kuće, sada su parking i - kafana. Ona, ipak, uzdignute glave dolazi do roditeljskog ognjišta, odlazi pred vrata svoga stana. Tu nekoliko trenutaka zastane, a i da pozvoni, ne bi imala kome. - Samo sećanja naviru, sećanja koja bole - kaže nam.

U naš stan se uselio Halil Fejzulahu, otac Kaćuše Jašari, istaknuti političar SFRJ. Njegov put sledila je i njegova ćerka - govori Radmila Todić Vulićević. - Zašto je Fejzulahu odabrao baš ovaj naš stan koji smo mi Vulićevići otkupili početkom 1990. godine? Zato što ga je, kako je kasnije objašnjavao, koristio kao svoj službeni stan do penzionisanja, 1982. U međuvremenu je, da se zna, on dobio i stan u Beogradu u tadašnjem Bulevaru revolucije, preko puta Pravnog fakulteta. I, niko, barem ja nemam taj podatak, da postavi pitanje njegovog i vlasništva njegove porodice u prestonici Srbije koju "baštine" od 1976. godine. Ni ja ne želim da u to ulazim, moja je namera da se za našu imovinu borim do kraja. Za pravdu u ovoj nepravdi.

Tragajući u mraku srpske tragične kosmetske zbilje, Radmila Todić je ustanovila da i danas stan Vulićevića u Prištini koriste naslednici Halila Fejzulahija, njegova kćerka Kaćuša Jašari, koja je, falsifikujući dokumenta, stan Vulićevića uknjižila i u katastarskim knjigama. Njoj, Radmili Todić Vulićević nije ostalo ništa drugo do da u sudskom postupku, koji traje od 2002. godine, dokazuje validnost prava na imovinu. Najpre joj je agencija UN za imovinu potvrdila da Fejzulahu nema pravo na stan i da je bio dužan da ga po isteku funkcije vrati instituciji od koje ga je dobio. Agencija je, istovremeno, priznala i pravo Vulićevićima na taj stan, u centru Prištine u ulici koja se nekad zvala - Gološka, a kako se sada zove... ni Radmila ne zna.

- Ćerka Halila Fezulahuji Kaćuša žalila se na ovo prvostepeno rešenje Međunarodnoj agenciji UN - govori Radmila Vulićević. - Njena žalba zasnovana je na "diskriminaciji"! U drugostepenom postupku, rešenje je ponovo doneto u korist Vulićevića, uz pravo korišćenja porodice Jašari.

Usledilo je obraćanje Radmile Vulićević na razne adrese: između ostalog i na međunarodnu. Ali do danas, taj Gordijev čvor nije razmršen.

- Zato sam se obratila predsedniku Srbije u Lapljem Selu - kaže nam Radmila. - Ne zbog sebe lično, nego da on sagleda suštinski problem. Čime su se sve služili uzurpatori, pa i oni koji su se zaklinjali u bratstvo i jedinstvo, pravo i pravdu, kako bi se domogli srpske imovine.

UZURPACIJA Kaćuša Jašari

Nedavno je Radmila Todić Vulićević bila u Prištini. Priča nam da su je ovde sačekali sa šokantnim falsifikatom: kao da je stan "prodala Fejzulahu". Suočili su je s tim da je stan prodala protekle godine, mada je otac Kaćuše Jašari umro 2007. Uz to su joj ispostavili rešenje o porezu "do prodaje". Nije je to, govori nam, uznemirilo. Zna da je na putu borbe da dokaže pravo i pravdu. Veruje da će ih dokazati, kako bi se i sunarodnici sa Kosmeta osmelili da istraju u dokazivanju prava na silom otetu imovinu. Da opstanu i ostanu na svome.

- Ja u to verujem - kaže nam. - Posle višesatnog razgovora sa predsednikom Vučićem, naša nada u borbu za naše sopstveno je izvesnija. Naše je sve dok ne potpišemo da - naše nije. A, ja, niti sam potpisala, niti ću potpisati.


SEĆANjE NAM NE MOGU OTETI

RADMILA Todić Vulićević, u patnji za otetom Prištinom, beleži svaki trenutak prošlosti ovog grada. Za nezaborav ostavila je dnevnik iz vremena bombardovanja i prognaničkih dana. Ta njena knjiga zove se "Kosovo i Metohija - imanje i nemanje", koju je Matici srpskoj za štampanje preporučio Dobrica Ćosić. Dnevnik sećanja o znamenitoj prištinskoj gimnaziji, malom odmoru ove škole. U međuvremenu, napisala je nekoliko knjiga za decu, objavila zbirku poezije, snimila dokumentarne filmove, kao zavetni zalog kosmetskog trajanja.


STANKOVIĆ: HVALA BOGU DA MOGU DA POMOGNEM

LEGENDARNI srpski fudbaler Dejan Stanković kaže da je srećan što je u mogućnosti da pomogne sunarodnicima na Kosovu i Metohiji i moli za razumevanje što ne želi javno da potencira svoje humanitarne aktivnosti.

- Hvala bogu da mogu da pomognem - rekao je Stanković odgovarajući na pitanje kako je došlo do toga da ponudi da nabavi vozilo Centru za socijalni rad iz Prilužja, i dodao da nikada ranije, pa ni sada ne bi voleo da se previše priča o tome što pomaže onima kojima je pomoć potrebna.

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić je pre tri dana u razgovaru sa građanima sa KiM preneo da će nekadašnji kapiten Crvene zvezde i rekorder po broju utakmica za državni tim, kao i direktor njegove firme Dragan Ruvarac, nabaviti terensko vozilo za Prilužje.


Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (7)

Andra

24.01.2018. 07:28

- Podrska gospodji...- A stacemo mi kojima su komusnisti oteli i do dana danasnjeg nevracaju. I nemaju nameru da vrate? Nude nam isplatu na 12-15 godinja i to på ceni od 10%??- Tako da drafga gospodji Shiptari ce primeniti isti sistem. Iplatice vasih 10% kao sto Srbija radi svojim gradjanima...Zivi bili opa videli