Masovno u kafane početkom 20. veka
14. 01. 2018. u 19:01
Kako su Beograđani u prošlom i pretprošlom stoleću ispraćali staru i proslavljali novu godinu. Za doček 1976. u Beogradu popijeno 500 vagona pića i pojedeno 1.600 tona mesa. Prvi pisani trag o veselju u novogodišnjoj noći objavljen 1850. godine u

Doček u hotelu "Metropol" sredinom šezdesetih godina
AKO bismo napravili skok u jedno zaboravljeno vreme, u vreme od pre vek i po, videli bismo da se Nova godina čekala kao i danas, doduše ne u tako svečanom ruhu, ali su novine i onda, kao i sada, svodile račune novogodišnje noći.
"Nova 1850. godina stigla je u Beograd zavejana snegom" - pisao je list "Videlo". "Poslednje predvečeri stare godine gradska banda svirala je po celoj varoši. Deset svirača dobro uvijenih u gunjeve, cupkalo je i sviralo gde god je bio razgrnut sneg. Krenuli su kao što i pristoji od Gospodske ulice, pa potom na Varoš-kapiju i preko Zereka, gde gazde drže svoje radnje, do pijace pred opštinskom kućom. Već se spustio mrak kad su muzikanti završili svoj prvi pohod."
Anonimni novinar, koji će pokolenjima ostaviti prvi zabeleženi trag o dočeku Nove godine u Beogradu, piše dalje da je "banda" čestitala Beograđanima nastupajuće novo leto. A tamo gde nisu dospeli zvanični gradski muzikanti, ovaj posao su obavljale njihove kolege iz Ciganske male. Ćemane, zurle i goč odjekivali su po sokacima.
NOVU godinu su ljudi dočekivali po kućama, a narod se radovao novom danu, kada se po tadašnjim običajima lomila vasilica, umešena od proje i paprene masti.
Ako su se negde i čule pesma i svirka, bilo je to u otmenijim i bogatijim kućama. Najviše u porodicama koje su se naselile "ispreka". To je rađeno zarad njihovih frajli i udavača naročito. Oni su još ranije naručivali brkate licejce koji su se mogli u sumrak videti kako sa flautama ispod miške prte snežne nanose i nestaju u avlijama.
U POSLEDNjOJ deceniji pretprošlog veka u Beogradu je već počeo da oseća "duh Evrope". Počeli su prvi organizovani dočeci u kafanama, u novinama su se čak pojavila dva oglasa:
"U kafani Kod pozorišta svoje vanredno šaljive predstave za isprat stare, a doček nove godine, daje omiljeni šumadinski glumac Mijailo Bakić, Kragujevčanin, uz sudelovanje srpske koncert-pevačice, M. Petkovićeve, uz pratnju muzike. Ulazak je 50 para od osobe."

U jednom beogradskom hotelu 1925. godine
U drugom oglasu piše:
"Babić, prvi srpski komičar, daje predstave sa najnovijim programom u kafani kod Ujedinjenja, večeras uoči nove godine. Ulazak je od osobe 60 para."
DOČEK nove 1901. godine, sudeći prema novinskim tekstovima, ni po čemu nije bio osobit, premda je značio ulazak u novi, 20. vek.
U Listu "Mali žurnal" pojavio se sledeći oglas:
"U nedelju, 31. decembra, priređuje se zabava sa igrankom u kafani 'Crna mačka' na Vračaru. Sopstvenik radnje moli svoje prijatelje i poznanike da ga izvole posetiti. Tomčić, Kafedžija!"
Čak ni beogradske kafedžije, vešti reklameri, nisu se setili da doček ove nove godine učine izuzetnijim od drugih. Nisu ni pomenuli da se dočekuje novo stoleće.
A u postprazničkom izdanju istih novina, o minuloj slavljeničkoj noći ne može da se nađe ništa više od jednog patriotski obojenog meteorološkog izveštaja:

Tito i Jovanka na dočeku
"Osim u Beogradu, juče je padao sneg i u svim mestima naše otadžbine: Negotinu, Zaječaru, Kragujevcu, Kraljevu, Požarevcu, Paraćinu i Šapcu."
NOVI vek kao da je doneo i novi odnos prema novogodišnjim noćima. Iz godine u godinu sve je više sjaja u toj ludoj noći. Društva, klubovi, otmeni restorani počinju da organizuju dočeke. Iz novina saznajemo da su u "Ukrajini", "Luksoru", "Koloseumu", "Slaviji", "Unionu"... poznati komičari zabavljali posetioce uz neizbežnu lutriju.
Tako je Bidža, restorater, vlasnik "Manježa", dao sledeći oglas:
"Prase i ćurka na lutriji. Krofna sa napoleonom. U gornjoj sali lumperaj, u donjoj igranka. Muzika i pesma bez kritike. Za posetu moli Milan, Bidža, restorater."
Kratko, jasno i glasno!
Na zabavi beogradske štampe igralo se kolo koje je komponovao kapelnik Franja Pokorni. Na Bari Veneciji je otvoreno klizalište, a kupci prasića preko 15 kilograma bili su oslobođeni trošarine. U centru varoši pojavili su se prvi automati. Mlađarija je tvrdila da su najbolji automati kod bakalina Nikolića:
- Ubaciš pet para, izađe čokolada!
A šereti su im na to odgovarali:
- Terazijski kvart je još bolji. Kad ubaciš kamen kroz prozor, na kapiju izađe žandar.

U boemskoj četvrti uvek je najveselije
"Praseće pečenje, pa solo ples g-ce Ravske. Zatim jedna mala rolna filma Poštareva kći. Između činova g. Jurij Mortesi peva ruske narodne pesme (ali one od pre 1917. godine). Onda tanak špricer. Pa nova zakuska..."
A kako se u beogradskom bioskopu "Korzo" dočekivala nova 1930. godina:
"...U međuvremenu kinooperater šnira novu rolnu. Novogodišnji program počinje smešnim tandemom Patom i Patašonom. Čak u sedam časova. Između stolova već se gomilaju koske, srča od stakla, zemičke kojima gađaju filmske negativce. Konačno lutrija! Glavni zgodici - krofne sa zlatnicima zvanim napoleon, pečeno prase sa jabukom u ustima, torta sa puno oraha, balon vina i ples sa g-com Ravskom (ali na rastojanju)."
Mada ti naši stari nisu živeli ritmom koji srce tera da kuca ispod brade, za novogodišnju noć su važila ista pravila kao i danas:
- Te noći nema ružnih ni tužnih!
Ali, za one dame koje su htele da budu lepše od drugih, kozmetički salon "Kelija" imao je rešenje:
"Dame, vaše male i krupne defekte, kao dlake, bradavice, mladeže, tetovažu, bele kesice, podvaljak, bubuljice i druge mane momentalno i zauvek možete uništiti za 50 dinara. Dođite u salon pre nove godine."
Pored ovog oglasa u "Politici", za one koji su bili neodmereni u jelu i piću brinuo je vlasnik "Engleske drogerije" u Knez Mihailovoj ulici broj 33. On je nudio Felerovu "elzu" - eliksir za regulisanje i varenje i originalni norveški ricinus.
Ubrzo je Evropom, a potom i svetom, protutnjao Drugi svetski rat. Nova godina je slavljena i u ratu. Slavili su je i saveznici i nacisti, i porobljeni i okupatori, i partizani i četnici.

PRVA nova godina u oslobođenom Beogradu pompezno je proslavljena. Siromašno, ali moćno. Čekalo se u svim većim salama koje su preživele bombardovanje, naročito ono savezničko. Program novogodišnje noći tog 31. decembra 1944. godine bio je gotovo svuda isti. Prvo su se slušale vesti, a potom muzika. Do ponoći se igralo kozaračko kolo, a od ponoći u Domu inženjera i hotelu "Central" u Zemunu se igrao čak i predratni tango, ali na velikom rastojanju.
Vreme neumitno teče. Svake godine (zar mora?) stiže i ta Nova godina. Tako je stigla i 1967.
U njenim prvim minutima hiljade Beograđana je izašlo na Terazije i u Knez Mihailovu ulicu. Pre ponoći bilo je prilično mirno, a onda, za samo desetak minuta, sve je oživelo.
PRAZNIČNI ceremonijal otvorio je predsednik Beograda Branko Pešić, kada je predao televizor milicioneru Obradu Manojloviću.
U beogradskim hotelima, kafanama i krčmama - svuda je bilo veselo. U "Metropolu" je bilo 1.500 Beograđana, a njih je služilo 1.200 kuvara i konobara.

Skadarlija uvek puna za doček
Devet godina kasnije stanovnici prestonice države koja se zvala Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija, za doček 1976. godine pojeli su i popili 1.200 prepunih vagona jela i pića. Beograđani su te noći "potamanili" 1.600 tona prasića, ćurki, kokošaka, svinjskog, jagnjećeg, telećeg i junećeg mesa. Pojedeno je 41.000 kilograma raznih sireva i utrošeno je 45.000 kilograma maslaca. Pojedeno je 780 tona hleba i 2.000 tona povrća. Te noći popijeno je 500 vagona pića.
DO ujedinjenja u zajedničku državu sa Hrvatima i Slovencima u Kraljevini Srbiji je važio julijanski kalendar, te se Nova godina obeležavala, normalno, trinaest dana kasnije od većine ostatka sveta. Nova država je zvanično prihvatila gregorijanski kalendar, ali je Srpska pravoslavna crkva zadržala, i to sve do danas, stari način računanja vremena. Za dvadesetak godina trajanja Kraljevine Jugoslavije, 13. januar je obeležavan formalno samo u crkvenim krugovima, i to bez ikakve pompe i slavlja.
U prvoj fazi druge, Titove Jugoslavije, naravno, nikom nije padalo na um da na bilo koji način proslavlja ono što danas zovemo srpskom Novom godinom. Kako je vreme odmicalo, tako su i ideološke stege popuštale, pa su za 13. januar počela okupljanja, najpre u buržujskim i građanskim kućama.
Eksplozija proslave pravoslavne Nove godine počinje krajem šezdestih godina prošlog veka. To je zapravo bio revolt Srba na povampirenje nacionalizma u Hrvatskoj poznatog kao maspok.
Posle pada liberala u Srbiji, država ponovo povlači ručnu kočnicu. Ne donosi se administrativna odluka o zabrani proslave, ali se daju usmena uputstva da restorani 13. januara rade samo do deset sati uveče.
To traje nekoliko godina... i ponovo su tog dana pune kafane po Srbiji. Masovna, ulična okupljanja počinju tek devedesetih godina, kada se i vlast i opozicija utrkuju, udvarajući se biračkom telu, ko će prirediti pompezniji doček srpske Nove godine.
Комунистичка пропаганда
20.01.2018. 21:48
Комунистичко новогодишње глупирање је у циљу растурања православне свести о Божићу и ПОСТУ пред рођење Христово !!
Комунистичке баханалије у време Божичног поста .
Komentari (2)