Manastire okitio košnicama
07. 01. 2018. u 18:00
Pčelar Aleksandar Bikar (74) iz Sremskih Karlovaca osniva pčelinjake u hramovima širom Srbije
.jpg)
Foto Privatna arhiva
BITI pčelar znači živeti sa pčelama i od njih učiti, tvrdi Aleksandar Bikar (74) iz Sremskih Karlovaca koji svoje znanje i višedecenijsko iskustvo u proizvodnji meda nesebično prenosi drugima, posebno monasima fruškogorskih manastira i hramova širom Srbije.
Tako je, zahvaljujući Bikarovim preporukama i uz njegovu malu pomoć, pre više od decenije u Manastiru Velikoj Remeti, kod oca Stefana, osnovan pčelinjak koji je danas jedan od većih u okolini.
- Tim poslom se, s posebnom posvećenošću, bavi otac Platon. On sad sve radi samostalno, čak pravi i košnice - kaže Bikar, za "Novosti", napominjući da je, uz druge pčelare, i njegovo porodično gazdinstvo osnovalo pčelinjak u Manastiru Bešenovu, fruškogorskoj svetinji čija je obnova iz temelja počela pre četiri godine.
Pročitajte još: Sladak ćar stiže iz košnice
Osim podrške igumanu Arseniju i mladom monahu Mitrofanu da unaprede novi pčelinjak, Bikar i njegova supruga Svetlana svakog vikenda odlaze u taj manastir ili u Rakovac, da bi pomagali i u drugim poslovima, poput priprema slava.
- Pomažemo koliko možemo, kako radom tako i donacijama. To činimo još od 1981. godine, kada smo odlučili da kod kuće ne radimo nedeljom. Od tada smo redovno na liturgijama u najbližem manastiru. Treba da se odmore i telo i duša.
A, u skladu s tom porukom Bikar je, još početkom osamdesetih godina minulog veka, odlučio da izbaci televizor iz kuće, odnosno da ne gleda TV program i da ne čita novine jer, kako kaže, to je bespotrebno gubljenje vremena.
- Neki kad to čuju čude se i kažu da nisam informisan, a ja im odgovaram da nisam neinformisan već neću da budem dezinformisan. Imam u kolima radio na kojem čujem vesti, ukratko, bez navijanja i komentara.
Pročitajte još: Pčele smiruju dušu

Pčelar Aleksandar Bikar / Foto D. Dozet
Naš sagovornik, pčelar je punih 58 godina, a po struci ekonomista i pogonski inženjer elektronike.
Pre nešto više od dve decenije u Matici srpskoj saznao je da u toj instituciji već dugo pripremaju "Srpski biografski rečnik" (SBR) ali nikako da počne objavljivanje.
- Iz istih stopa otišao sam u prodavnicu i kupio najjači kompjuter koji su tada imali, onaj "486" sa štampačem. I sve to, onako pešice po najvećoj žegi, dovukao u Maticu. Svi su u trenutku ostali bez teksta, a profesor Čedomir Popov, urednik tog za našu kulturu značajnog izdanja, uručio mi je kartu doživotnog počasnog člana Matice srpske.
Pročitajte još: Med sa ukusom blagodeti
.jpg)
Proizvodi porodice Bikar - Foto Privatna arhiva
Posle dve godine izašao je prvi tom SBR, u kojem je pod odrednicom "b" i 11 zaslužnih Bikara koji su zaslužili da budu pomenuti u Rečniku.
- Dobio sam tu prvu knjigu, a profesor Popov mi je na svečanosti rekao da mi, uz zahvalnost za veliku podršku, uručuje "naše novorođenče od četiri i po kile", koliko je težak prvi tom Rečnika.
IŠAO U 21 OSNOVNU ŠKOLU
PORODICA Bikar se posle Drugog svetskog rata doselila iz Sombora u Beočin gde je otac Petar, građevinski inženjer, radio na rekonstrukciji fabrike cementa.
- Zbog očevog posla i premeštanja na mnoga gradilišta, ja sam osnovnu školu pohađao u čak 21 mestu širom Jugoslavije. Gimnaziju "Jovan Jovanović Zmaj" završio sam u Novom Sadu, a posle studija i odslužene vojske došao sam ovde u Karlovce 1967. godine.