Perino srce široko kao ravna Mačva
23. 07. 2017. u 12:30
U život Petra Katića, veterinara i kasapina iz Prnjavora kod Šapca, utkana i sudbina ovog kraja. Dobrotom, poštenjem i radom za života ušao u istoriju, kažu meštani ovog sela
.jpg)
Petar Katić
Da nekome od Šapca do Loznice, i šire kažete da ne poznajete Peru Kasapina, shvatili bi da ste u najmanju ruku neupućeni. Nadaleko čuveni Petar Katić, iako veterinar po zanimanju, jedan je od onih je ljudi koji je dobrotom, poštenjem i radom za života ušao u istoriju; cenjen i priznat i u najvišim državnim krugovima. Neretko je gost srpskog parlamenta, a mnogo je državnika posetilo njegovu kuću.
A kroz Perin život istkana je nekako i priča o sudbini Mačve, natopljena krvlju, znojem i radom i čivijaškim duhom, osobenim načinom preživljavanja koji pobeđuje sve. I istoriju, i ratove, i muku koja srpskim seljacima kao usud, sleduje po rođenju.
- Pero ajd` na pivo! Pero sad kad se slikaš nećeš ni da se javiš! Nisi se očešljao! - dovikuje desetak komšija koji su se kao po komandi stvorili ispred njegove radnje kada se pojavio. Neki ga pitaju i o ozbiljnim problemima u ovdašnjoj školi, drugi da im pomogne...
- Da nije njega, ne znamo kako bismo - kaže nam jedan od komšija dok čekamo.
- Neretko i oprosti dug. Polovini Prnjavora pomaže. Njemu - koliko ostane. Nikad ga pohlepa nije iskušavala, kao njegov prezimenjak iz Ćosićevog dela "Koreni". A čuvenje je zaslužio kao kasapin, jer nema mesta u Srbiji gde nisu probali njegove specijalitete od mangulice - kobasice, salamu, čvarke, kulen, slaninu...
I to sve pravi po receptima starim preko 150 godina, kada su u selu Zasavici, pored Save, zapaćene prve svinje ove vrste, kupljene od kneza Miloša Obrenovića. A danas?
- Sudbina mangulica svela se na tradiciju i želju ljudi da se ona ne ugasi. Gaje se u Zasavici, Petlovači, Crnoj Bari, Prnjavoru, malo je gde ima u Mačvi, a cena kilograma ovog mesa u Francuskoj je 40 evra - priča nam Milomir Vasiljević, rodom iz Krupnja, Perin najbolji drug i saradnik.
Mirjana Katić i Milomir Vasiljević pored svojih proizvoda
.jpg)
Ima i anegdota sa strancima koji su pokušavali da ovde naprave posao.
- Dolazili kod nas Italijani, pitaju za cenu i gledaju mangulice po sremskim poljima. Mi ne znamo šta da kažemo, niko ovde to ne gaji zbog para, nego zbog tradicije. I mi se zgledamo, jedan od nas ih pita koliko im treba mangulica? Kažu - najmanje 800 po turi, a za cenu ćemo se sigurno dogovoriti. A mi u okolini ukupno nemamo toliko - priča kroz smeh Petar.
Mačvani između dva svetska rata
.jpg)
NAVIKE PREDAKA
PETAR Katić nam objašnjava da je ovde vezanost naroda za navike i običaje predaka veoma izražena. Otuda seljaci uzgajaju kukuruz a da po hektaru gube sto evra, prave proizvode od mangulice a da ni troškove ne pokrivaju, samo da ne bi tradicija utihnula. Seljaci znaju šta je to biti domaćin, da to moraju postati i ostati uprkos svemu.