Kako su Novosti osvojile srca

NEKAD, dok sam ja živeo u Zmaj Jovinoj ulici, iznad bara "Lotos", a Stevan Raičković na Obilićevom vencu, nedaleko od mene, pri samoj zgradi čuvenog "Mažestika", skupljali smo se iz večeri u veče, šetali Knez Mihailovom od "Ruskog cara" do Kalemegdana.

Dolazili su sve dok nismo promenili boravišta, i on i ja sa porodicama, Branko Miljković, Živorad Žika Lazić, Momčilo Milankov, Milenko Misailović...

Tada su se pojavile novine različite po formatu i unutrašnjoj strukturi od favorizovane "Borbe" i prigušivane "Politike", počele su da izlaze "Večernje novosti". Godina je bila 1953.

Ono vreme, kad su se pojavile, i ondašnje stanje u našoj štampi, ocrtao sam kratko u besedi povodom NIN-ove nagrade za roman "Fajront u Grgetegu". Govoreći o pojavi novog lista, nedeljnika NIN-a, kazao sam:

"Taj mladi knez naše štampe izazvao je odmah čežnjive poglede jedne zrele dame i jedne mlade drugarice. Ta dama, nekad kraljica među našim novinama, po imenu 'Politika', bila je lišena svih svojih čari i šlingeraja. Kratko podšišana, u čakširama od vojničkog sukna, nije mogla da obnovi zanat desetine hiljada svojih obožavalaca. Mlada drugarica, kojoj je strogi matičar nadenuo ime 'Borba', bila je kruta i hladna kao metalna šipka. Nije imala ničeg što krasi mladost. A svaki predlog da upotrebi malo svile, malo čipke, smatrala je za huljenje protiv novog Boga i nove Bogorodice..."

I onda se, nekako iznenada, između njih našla klinka, vragolanka u mini suknji, sa dekolteom do..., razrezima do..., šlicem do..., ali se naslućivalo ono što želi da prikrije, što nagoveštava. Zavodnica je osvajala redom, i stare i mlade. I kao sve zavodnice, pojavljivala se predveče, u sumrak, u skladu sa svojim imenom.

Sve je presavila napola, pa i format.

Način na koji je stizala do čitalaca, danas bi bio zanimljiv performans. Jer, iz Dečanske, iz zgrade "Borbe", negde oko pola sedam uveče, kretale su se, u svim pravcima, grupe mladih kolportera, vičući u trku:

"Večernje novosti! Večernje novosti!"

"Novosti" su tada zaista bile večernje, a prodavale su se na taj, za ono doba, neobičan način: stotine mladih ljudi letele su ulicama Beograda, uzvikujući ime novih novina i udarne naslove.

Tada, u te sate, kod "Ruskog cara" je bilo zborno mesto naše grupe mladih pisaca. I, kad bismo se okupili, kretali bismo u šetnju Knez Mihailovom, u kojoj je, u onoj srebrnoj oskudici i boljševičkom zaptu, bilo više smeha i veselosti nego danas. A sad je tamo kao na nekom parastosu.

Naša grupa, međutim, nekoliko godina kasnije, nije više kupovala od tih letećih kolportera koji su protrčavali pored nas. Ne! Šetajući, lagano, mi smo išli dalje i stizali do zgrade Akademije nauka, do našeg druga, mladog i već zapaženog pesnika, koji se na taj način izdržavao, i kod njega kupovali nekoliko primeraka.

Taj pesnik je danas autor mnogih knjiga, pesama, eseja, putopisa i romana. Taj pisac ovih dana piše izvanredne tekstove o odnosu sveta prema našoj zemlji, o postupcima praunuka nekadašnjih konkvistadora i kolonijalnih osvajača, koji nose torbe pune soli za našu pamet.

Danas, i odavno, taj kolporter je ime u našoj književnosti, dobitnik najviših književnih priznanja - Milovan Danojlić...

BIOGRAFIJA

* DOAJEN srpske književnosti Danilo Nikolić (1926-2016), ispisao je dela koja su snažno obeležila poslednjih pola veka naše proze.

* AUTOR je knjiga pripovedaka "Male poruke", "Povratak u Metohiju", "Spisak grešaka", "Provetravanje vladara", "Ulazak u svet", romana "Vlasnici bivše sreće", "Kraljica zabave", "Fajront u Grgetegu", "Jesenja svila", "Melihat iz Glog", "Spisak budućih pokojnika". Zapažen je i kao pisac za decu, autor knjiga "Put za prijatelje", "Neko sat neko budilnik", "Oni su voleli srne", "Divljak u mračnoj šumi".

* IZUZETNI dometi njegovih knjiga potvrđeni su mnogobrojnim prestižnim nagradama, kao što su "Bora Stanković", Andrićeva nagrada, "Meša Selimović", NIN-ova nagrada, "Branko Ćopić", "Veljko Petrović".