Hramu prete vlaga i crvotočina

V. Crnjanski Spasojević

25. 09. 2016. u 14:12

Najstarija blatna crkva-brvnara u Vojvodini, Hram Svetog Nikole u Ečki, čeka pare za obnovu. Od 1948. zaštićen kao dobro od velikog značaja

Храму прете влага и црвоточина

Crkva Svetog Nikole u Ečki

ZAVUČENA u ečanskom šoru, kao da je nekom greškom zalutala iz "Seoba" Miloša Crnjanskog, srpska pravoslavna crkva posvećena Prenosu moštiju Svetog Nikole jedna je od retkih seoskih crkava-brvnara od blata koje su opstale puna tri veka. Ovaj hram božji u Ečki, kraj Zrenjanina, kulturno je dobro od velikog značaja, koje vapi za renoviranjem.

Zavod za zaštitu spomenika kulture iz Zrenjanina nekoliko puta je konkurisao kod Ministarstva kulture sa projektom obnove, ali do danas - od para nije bilo ništa.

Autentična građevina, potpuno atipična za ove predele, prema nekim izvorima, nastala je još 1711. godine, kada su se u Vojvodinu doseljavali Srbi na čelu sa Arsenijem Čarnojevićem. Želeli su da izgrade crkvu nalik na brvnare koje su gradili južno od Save i Dunava, ali nisu našli adekvatnu građu. Zato su bogomolju, umesto od drveta, podigli od ćerpiča oblepljenim blatom, sa dvovodnim krovom od čamove šindre. Drveni zvonik nad zapadnim pročeljem dograđen je naknadno.

Ova crkva najstarija je u Banatu i jedna je od najstarijih u Vojvodini. Zanimljivo je da od postanja nije menjala namenu - bila je i ostala hram, koji su, po rečima oca Gorana Bolobana, jedno vreme koristili i srpski i rumunski vernici, dok Rumuni nisu dobili svoju crkvu. U njoj je u određenom periodu organizovana i svetovna školska nastava, dok Ečka nije dobila školu.

I danas se ovde redovno održavaju službe, a kao posebno egzotična, crkva privlači mnogobrojne turiste, koji dolaze u velikim grupama od po 20-50. U njoj se čak i venčavaju mladenci, i to ne samo iz Banata, već i iz Beograda.

U crkvi se još čuva deo jako vrednog, starog ikonostasa iz 1744. godine, koji je naslikao čuveni zograf Šerban Popović. Drugi deo sa dverima, kako kaže arhitekta Dragana Šijak iz Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Zrenjaninu, izložen je u tamošnjem Narodnom muzeju.

- Ove ikone najstariji su datirani rad Šerbana Popovića, koji je obeležio predbarokni period na teritoriji rumunskog i srpskog Banata - kaže Dragana Šijak.

Danas se u crkvi nalazi, takođe vredan, barokni ikonostas, rad Teodora Popovića, iz 1786. godine, koji je, kaže Dragana Šijak, nezaobilazna tema u ikonološkom razmatranju srpskog slikarstva baroka. Iz iste godine datira i lažni drveni svod, kakav je ostao do danas.

Po rečima oca Bolobana, u hramu se čuva i jedan broj bogoslužbenih knjiga iz 18. veka, donetih iz carske Rusije. Među njima je i Oktoih iz 1712. godine, Jevanđelje iz 1759. i mnogo drugih vrednih stvari.

Pokrajinski zavod za zaštitu spomenika kulture iz Novog Sada izvodio je u više navrata radove na obnovi hrama (poslednji put 1992), zbog velike trošnosti materijala od koga je zidan.

- Crkva Svetog Nikole je u lošem stanju, iako je mesni paroh redovno održava, kreči i čisti. Ali tekuće održavanje nije dovoljno da spreči dalje propadanje, na zidovima ima oštećenja od vlage, a vidljive su i promene na krovu i zvoniku zbog dotrajalosti drveta i šindre. Poremećaji na krovnoj konstrukciji prouzrokovali su sleganje drvenog svoda nad ikonostasom - kaže Šijak.

Pošto zidove treba osušiti i ponovo oblepiti blatnim malterom sa dodatkom ječmene pleve, te bi poslove, kaže paroh, mogli da urade i meštani, jer još ima onih koji vladaju ovim zanatom. To je, međutim, neizvodljivo, s obzirom na to da je crkva pod zaštitom još od 1948. godine.

Zavod za zaštitu spomenika kulture Zrenjanin izradio je Konzervatorsko-restauratorski projekat obnove crkve, 2011. godine, koji podrazumeva sanaciju krova i zidova, i zaštitu svih drvenih delova od crvotočine i požara. U to vreme, procenjena vrednost radova bila je oko 12 miliona dinara.

* Otac Goran Boloban


POZNATI ZOGRAF

ŠERBAN Popović je počeo karijeru ikonopisca u slikarskoj družini Andreje Andreoviča, koja je iz Vlaške pozvana u oslobođenu Srbiju da ukrasi zidove crkve manastira Vraćevšnice, 1737. Posle ponovnog pada Srbije pod Turke, 1739. godine, članovi družine povlače se u Banat, koji je još 1718. pripao Habzburškoj monarhiji. Banat tada još nije bio pod tolikim uticajem baroknog modela, koji je propagirala Karlovačka mitropolija, pa je zato bio meka brojnim zografima. Popović je učestvovao u oslikavanju hramova u Lipovi i Modošu, a samostalno je uradio ikonostase u Ečki, Ivandi, Dežanu, i sa svojim rođakom Nedeljkom Popovićem ikonostas u Ostrovu.


CRKVA OD BUSENA

DRUGA po starosti banatska crkva nalazi se na periferiji sela Botoš, i za razliku od ečanske, ona je u funkciji samo o praznicima. Ova srpska bogomolja, "Namastir", posvećena je Rođenju Sv. Jovana Preteče i pravljena je od busena. Tačan datum podizanja nije poznat, a pretpostavlja se da je izgrađena između 1768. i 1770, u vreme naseljavanja srpskih graničara.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (1)

cupavi berlin

26.09.2016. 11:04

Neka Postovana Gospoda iz Vrha Pravoslavne Crkve smanji Vozni park.Ili Prodaju Luksuzna Auta,pa kupe Zastavina,Domace proizvodnje.Razliku U loze u renoviranje Objekata.

alex

30.09.2016. 05:49

Ne bi bilo na odmet da uloze ponesto i u tvoje obrazovanje i pismenost Jado !