Dan borca i ustanak protiv fašističkih okupatora: Ni meci nisu mogli da nas zaustave
04. 07. 2016. u 07:51
Uspomene Mihaila Miše Mirkovića, ratnog kurira Moše Pijade, Save Kovačevića i Peke Dapčevića. Najveće proslave Dana borca bile su na Tjentištu
.jpg)
Mihailo Miša Mirković Foto V. Danilov
NA današnji dan pre 75 godina u vili Vladislava Ribnikara na Dedinju, politbiro CK KPJ na čelu sa Josipom Brozom Titom doneo je odluku o dizanju opštenarodnog ustanka protiv fašističkog okupatora i domaćih slugu. Odlučeno je da dotadašnji oblici pružanja otpora okupatoru u vidu manjih akcija prerastu u opštenarodni ustanak. Dan borca je postao državni praznik 1956. i obeležavao se do raspada SFRJ. U Srbiji je slavljen do 2001. godine.
Nekadašnji dečak-partizan, ratni kurir Moše Pijade, Save Kovačevića i Peke Dapčevića, Mihailo Miša Mirković dobro se seća tih ratnih dana. Čika Miša danas ima 86 godina. Legendarni kurir, koji je kao golobradi dečak jurišao na nemačke bunkere, sada je dobrodržeći stariji gospodin. Sa osmehom nas dočekuje na vratima svog stana u jednom soliteru na Crvenom krstu u Beogradu.
Dok nas uvodi u sobu punu knjiga i fotografija, sa setom u glasu kaže: "Kakvi su ljudi bili što su vodili revoluciju! I u najtežim trenucima brinuli su o nama mladima." Sa jednim od oslobodilaca Beograda i učesnikom gotovo svih partizanskih ofanziva razgovaramo uoči Dana borca.
- Najveće proslave Dana borca bile su na Tjentištu - seća se Mirković. - Danas toga više nema, kao što nema ni velike Jugoslavije. A, to sam teško preživeo.
Još kao trinaestogodišnji dečak Miša je postao borac Pete proleterske crnogorske udarne brigade Save Kovačevića. Pobegao je od ustaša koji su zapalili njegovo selo Kruševicu kod Bugojna u Bosni. Bio je mali i nisu hteli da ga prime u partizane.
- Došao sam u jesen 1942. sa nekoliko starijih momaka. Njih su primili, a mene nisu hteli. Rekli su: "Mali, nećeš moći da pešačiš" - seća se nekadašnji partizanski kurir koji je kasnije stekao zvanje glumca, reditelja i zamenika generalnog direktora RTS-a. - Rekao sam da mogu i da su mi oca ubile ustaše, da su ga bacili u jamu i da nemam gde da se vratim. Tu se našla jedna divna žena, komesar čete Dara Miličić. Rekla je: "Primićemo mi tebe, ako treba pomoći ćemo ti da pešačiš."
Mali miša kao kurir i partizanski borac
.jpg)
Trinaestogodišnji Miša ubrzo je položio prvi ratni ispit. Trebalo je da pređu reku Vrbas. Ostalim vojnicima je voda bila do pojasa, ali je malenom Miši prelazila i preko glave.
- Drug koji je vodio konja natovarenog oružjem, predložio mi je da se uhvatim konju za rep. Prešao sam reku i od tada više nije bilo problema.
U zimu 1942. malene borce pokupili su iz skoro svih jedinica i poslali na slobodnu teritoriju u Bosanski Petrovac, da bi ih zaštitili od hladnoće i da bi mogli da idu u školu.
- Jednoga dana postrojili su nas, a ispred stroja šetao je jedan drug. Želeo sam da vidim ko je to, a nisam mogao od drugova ispred mene. I upravo kad sam promolio glavu, drug koji se šetao pogledao je prema meni: "Ti čupavi izađi!" Izašao sam, drugovi su mi se smejali. Bio sam zaista čupav i loše obučen. "Bićeš kurir kod čika Janka", rekao mi je.
Kurir Miša sa Pekom Dapčevićem
.jpg)
Mali Mihailo nije znao ko je čika Janko. Nije mu se išlo kod nekog čiče. Želeo je da ostane sa svojim drugovima.
- Naređenje je naređenje. Morao sam da ga izvršim - priča Mirković. - Čika Janko je bio Moše Pijade. Čika Janka sam zatekao u štabu. Kada sam došao kod njega nasmejao se i zagrlio me. Pitao me je kako se zovem. Odgovorio sam: "Mihailo." Rekao je: "Vidi koliko dugačko ime, a ti si malecni kao miš. Bolje da te zovem Miša. Ti si mali, ja sam mali i bolje ćemo se slagati."
Posao kurira Miše kod Moše Pijade nije bio težak. Spremao mu je kancelariju, nosio poneko pismo do Vrhovnog štaba ili drugih jedinica. Često mu je donosio knjige da ih čita.
- Jednom mi je doneo Tvenovog "Toma Sojera" - govori Mirković. - "Evo, Mišo, jedne lepe knjige o družini tvojih vršnjaka. Pročitaj je pa ćeš mi ispričati kako ti se dopala." Dani su prolazili, pročitao sam nekoliko stranica i negde knjigu zaturio. Čiča je morao da otputuje, a mene je vratio u brigadu Save Kovačevića. Nisam ga video godinu dana. Sreo sam ga sa grupom boraca. Prepoznao me je, izvukao iz kolone i zagrlio. Kada sam hteo da krenem, rekao mi je da sačekam i da čuva za mene nešto što sam počeo, a nisam završio. Izvadio je knjigu koju sam zagubio. "Sve što počne, mora da se završi. Kad se rat završi ispričaćeš mi kako su ti se dopale avanture Toma Sojera", rekao mi je.
.jpg)
U brigadi Save Kovačevića bio je sve do njegove pogibije tokom bitke na Sutjesci. U toj bici ranjen je i mali Miša. Naš junak je četiri puta bio ranjavan. Prvi put kad su kretali prema Sutjesci, onda na Sutjesci, prilikom oslobađanja Beograda i četvrti put na Sremskom frontu. Kraj rata i oslobođenje Beograda kurir Miša je dočekao uz čuvenog Peku Dapčevića, sa kojim je bio i na Sremskom frontu.
- U proboju Sremskog fronta poginulo je dosta ljudi. Bio sam sa Pekom koji je vodio bataljon. U jednom trenutku, sećam se, on je prvi izašao iz rova sa rečima: "Tiho. Idemo drugovi." Bio je bled. Za njim su krenuli ostali. Ostao sam poslednji, jer sam bio najmanji. Sakrio sam se iza jednog duda. Iako je već bio kraj rata, Peko je bio spreman da da svoj život. Ugledao sam ga kad se sve završilo. Šinjel mu je bio raskomadan, nije imao jednu čizmu. A njemu, na sreću, nije bilo ništa.
Miša je ostao prijatelj i posle rata sa Mošom Pijade
.jpg)
NARODNI HEROJI
RUKOVODSTVO SUBNOR i ove godine obišlo je stare i bolesne učesnike NOB-a. Obišli su i četvoro narodnih heroja koji su još živi. Svi su iz Beograda. Velimira Radičevića posetili su na dan kad je napunio 102 godine. Heroj Stevan Opačić ima 96, Danica Milosavljević - 93, a Petar Matić Dule pune 92 godine. U SUBNORU Beograd ima 7.000 boraca iz Drugog svetskog rata od kojih njih 600 su nosioci partizanske spomenice. U proseku imaju 89 godina.
Mirković u susretu sa Josipom Brozom Titom
.jpg)
OD ŠINjELA DO FILMSKIH ROLA
KURIR Miša je i u oslobođeni Beograd umarširao sa Dapčevićem. Posle rata skinuo je uniformu, obukao kostim i postao glumac. Igrao je u nekoliko domaćih filmova, a za glavnu ulogu u filmu "Bakonja fra Brne" višestruko je nagrađen. U ruskom filmu "U planinama Jugoslavije" igrao je samog sebe, a u pozorištu Boško Buha 12 godina glumio je u "Tomu Sojeru". U ovom pozorištu upoznao je svoju životnu saputnicu Milenu, sa kojom je više od pola veka u braku.
Zoran Kragujevac
04.07.2016. 19:43
da,da,dan borca i dan ustanka.sve je bilo izrezirano i lepo napisano u knjigama a istina je malkice drugacija.sto se tice ustanka u beloj crkvi kada je srbin ubio srbina,nije kako je napisano vec je covek ubio zandarma jer je ovaj pored sebe imao devojku koja se dopadala ilegalcu i nije mogao da je ima.kao kruna svega toga spomenik na grobu zandarma koji se nalazi u jednom selu blizu gornjeg milanovca,komunisti su stalno rusili i obarali u travu,toliko o ustanku u srbiji.
@Zoran Kragujevac - Bas zanimljivo. Ti to sve znas, zato sto si bio prisutan pa si sve to i video.Adje molim te, pricas svasta. Bas si neozbiljan i neobavesten.
@Zoran Kragujevac - Ситних међуљудских, нељудских и још више људских, епизода је било на свим странама али нису оне разлог и објашњење зашто треба да једну или другу страну сматрамо праведном.Велика слика је борба, и страдање, против окупатора наше земље. Можда управо кроз патњу и величину страдалника можемо да видимо чија је борба била праведна, а ко је имао погодности кроз сарадњу са разним окупаторима.
Велико поштовање и добро здравље господину Михаилу Мирковићу и свим борцима НОР-а.
Komentari (4)