Uložio milion evra, zaposlio 20 ljudi
01. 07. 2016. u 16:00
Jovanovići iz Pariza u selu Sedlare otvorili pogon za stolariju. Predrag sa sinom Kristijanom podigao fabriku za sedam meseci
.jpg)
Nova fabrika "Serbial" u Sedlaru
PREDRAGU Jovanoviću, biznismenu iz Pariza, bilo je potrebno samo sedam meseci da u rodnom selu Sedlare izgradi pogon sa halom površine od oko 1.500 kvadrata i najsavremenijom opremom za proizvodnju aluminijumske stolarije.
Kao i matična firma u Parizu, na čijem je čelu danas njegov sin Kristijan, kompjuterizovana fabrika u ovom resavskom selu poseduje sve ateste Evropske unije, i radi za domaće i strano tržište. Danas ima dvadesetak radnika, sa tendencijom povećanja broja zaposlenih:
- Moj je cilj da zaposlim ljude u mom rodnom kraju, da pravimo kvalitetne proizvode, proširimo mrežu klijenata i da podignemo kvalitet života u selu - kaže Jovanović.
Dodaje da je stvorio sve uslove za rad koji važe u zemljama Evropske unije i da mu je najvažnije da njegovi radnici budu zadovoljni, jer je to preduslov efikasnog rada.
Predrag, nekada najsiromašniji đak osnovne škole u Sedlaru, od pre 46 godina je na radu u Parizu, a od 1986.godine vlasnik je samostalne firme. Ostvario mu se san da se jednog dana vrati rodnom selu.
Međutim, nikada, kaže, nije ni sanjao da bi se svom Sedlaru vratio kao fabrikant. I veoma uspešan poslovni čovek:
- Nikada ne mogu da zaboravim kako sam u školu išao i bos i gladan. Nisu mi cvetale ruže ni po dolasku u Pariz. U početku sam radio razne poslove da bih preživeo, a onda sam 1986. godine osnovao bravarsku radnju.
Bio je nesrećan kada su njegova skromna radionica i sav trud nestali u požaru. Međutim, ubrzo je shvatio da je to bio početak njegovog preporoda:
- Potresla me je nesreća koja me je zadesila, a onda su me duboko dirnuli i ohrabrili potezi tamošnjih mojih komšija Francuza, pa i francuskih vlasti. Svi su mi priskočili u pomoć. Nudili su mi novac, ne pitajući kada ću da im to vratim.
Uspeo je da oformi novu radionicu, a njegove ideje i vešte ruke brzo su dale rezultat. Počeo je sa zapošljavanjem ljudi, proizvodnja je rasla.
.jpg)
Vremenom, na ulicama Pariza, u metrou, na aerodromu, pojavili su se kiosci neobičnih linija, delo Perinih ruku. Kruna uspeha bilo je podizanje proizvodne hale površine od 3.000 kvadrata, sa najsavremenijim mašinama, i izvoz njegovih proizvoda u nekoliko evropskih zemalja:
- Moj sin Kristijan, znajući koliko me vuče zavičaj, pogađajući moju želju o kojoj nisam nikada sa njim razgovarao, jednog dana mi je pitao: "Zašto ne osnuješ jednu fabriku u rodnom Sedlaru?". Samo ja znam koliko me je obradovao ovaj njegov predlog. Posle svega, najsrećniji sam bio kada je moj 88-godišnji otac Živko, koji me je dao na kovački zanat, prilikom otvaranja fabrike, zaplakao. Video sam da mu je srce puno. Obradovala me je i odluka unuka Dilana, da od malih nogu nastavi tradiciju porodične fabrike.
Moderna stolarija "Serbial" brzo je našla put do kupaca u inostranstvu. Za nepunu godinu ostvaren je izvoz od milion evra:
- Planiramo da druge godine ostvarimo 500.00 evra više, a da ubrzo, posle "Panasonika", budemo drugi izvoznik iz Resave - optimista je Predrag Jovanović.
Kristijan i Predrag Jovanović
.jpg)
VELIKI DONATOR
OTKAKO je postao uspešan čovek, Predrag Jovanović nikada nije došao u svoju školu i u rodno Sedlare praznih ruku. Svojoj školi "Branko Radičević" prvo je doneo faks i telefon, potom je formirao biblioteku od 2.000 knjiga, a ubrzo i kabinet informatike sa dvadesetak kompjutera. Redovno, na kraju školske godine nagrađivao je knjigama najuspešnije đake. I ove godine knjige su dobili svi odlikaši.
Seoskoj ambulanti, koju je dva puta opremao, poklonio je kompletnu PVC stolariju, a dao je i najveći doprinos pri izradi crkvene ograde od kovanog gvožđa.
Nedavno je finansirao postavljanje podzemnog kabla za struju u dužini od 400 metara.
Pfc
01.07.2016. 16:20
jadnik ! nezna gde je dosao i sta ga ceka
Bndera je na pravom mestu i ovi kablovi ovako da vise e to je Srbija,,,,,,,,,,,,,,,
ovo da postane obaveza i pravilo da svi mi koji zivimo van granica nase prelijepe Srbije na bilo koji nacin pomazemo lokalnu zajednicu i nas narod. Ponosim se na svog zemljaka i obavezno da se ovom covjeku organizuje priznanje u vidu ordena.. bravo!
svaka cast! pravi primer coveka koji voli svoju zemlju!
Тако се то ради. Уместо велике куће у којој нико не живи фабрика. Да није било комунизма сви би одавно тако.
Komentari (12)