Sećanje na junaka: Čamdžija osvojio Beograd
13. 12. 2015. u 21:43
U Velikom Borku odata počast kapetanu Milisavu, nepravedno zaboravljenom junaku Prvog srpskog ustanka. Pesma ustaničkog heroja sa osvojenog topa 1806. godine označila povratak Srba u prestonicu

Potomci i meštani nisu zaboravili na herojstvo kapetana Milisava
PESMA ustaničkog kapetana Milisava Čamdžije sa osvojenog turskog topa koji je branio Stambol kapiju, u zoru na dan Svetog Andreje Prvozvanog 1806, označila je povratak Srba u svoju prestonicu Beograd posle nekoliko vekova. Tek danas je u Velikom Borku, rodnom mestu srpskog komandosa iz 19. veka, prvi put posle Drugog svetskog rata održan parstos i odata počast ovom zaboravljenom heroju.
Svečanost su inicirali izviđači odreda "Sveti Sava", Čamdžići, potomci junaka koji je poginuo pre tačno dva veka u Drugom srpskom ustanku oslobađajući Palež, današnji Obrenovac. Pridružili su se i meštani i opština Barajevo, kojoj Borak pripada, kao i predstavnici Rečne policije, koji Čamdžiju smatraju svojim prethodnikom.
Danas je malo poznato da je Čamdžijin podvig osvajanja turskog topa koji je branio palisade bio presudan za oslobađanje Beograda. Naime, ustanici su još od 1804. uspostavili opsadu oko snažno utvrđenog grada koji je branila osmanska posada sa 300 topova. Ni u jesen 1806. vožd se nije usuđivao da juriša na grad sa samo 40 topova, a hladnoća i slabo snabdevanje lomili su moral ustanika.
Knez Sima Marković, iz Velikog Borka, kod koga je Milisav bio kapetan, vojvoda Vasa Čarapić, Zmaj od Avale, Uzun Mirko Apostolović i Konda Bimbaša su prelomili i samostalno krenuli u odlučnu bitku. Čamdžija se zakleo da će prvi ući u varoš. Na dan Svetog Andreja, odlučni ustanici su krenuli na gradske bedeme, ali se grupa koja je jurišala na najutvrđeniju Stambol kapiju pokolebala kad je smrtno ranjen vojvoda Vasa Čarapić. Preokret je donela gromoglasna pesma Čamdžije koji je osvojio i zajahao turski top: "Hej braćo Srbi, krila sokolova k meni, k meni, ja sam na jendeku!"
Čarapić, Zmaj od Avale je izustio: "Ne bojte se. Eno peva Čamdžija", a poziv Čamdžij začuo je i Karađorđe na Tašmajdanu i, po svedočenju svog posilnog, povikao: "E, sverova Milosav, po duši ga. Juriš, junaci, i mi da ne budemo poslednji."

MEMORIJAL U BORKU
Čamdžija je posle pogibije sahranjen, po poslednjoj želji, pod skromnim kamenim spomenikom pored brata Ivanka, u rodnom Velikom Borku. Inicijativni odbor sastavljen od meštana ovog beogradskog sela koje predvodi Dragoslav Jovičić Uča, Izviđački odred "Sveti Sava" i potomci najavili su da će, pored njega, do sledećeg godine tu podići mali memorijalni centar.
Miro Markovic
15.12.2015. 05:51
Radujem se da Milisava camdziju rodbina nije zaboravila i da uspomena na njegovu hraborst jos zivi u Velikom Borku i u srcima rodoljubivih Srba. Neka njemu, kao i svim srpskim ustanicima iz 1804. znanim i neznanim, bude vecna slava i hvala. Da nisu oni poneli luc slobode, mi danas ne bismo postojali ili bismo govori truskim jezikom i klanjali se Alahu.
Милисав Чамџија се осим у Првом истакао и у Другом српском устанку у коме је и погинуо 1815 током борби за ослобођење Палежа (данашњи Обреновац).
Komentari (2)