Pakao kanjona Nevidio jedva preživeli!
26. 08. 2014. u 21:24
Ispovest turista iz Beograda i Novog Sada koji su prošli kroz Nevidio - crnogorski ekstremni park prirode. Umesto četiri sata, u kanjonu ostali duplo duže. Žale se na vodiča koji ih je ostavio na milost kanjonu
UMESTO avanture za pamćenje i divno provedenog vikenda, u čuvenom crnogorskom kanjonu Nevidio, grupa turista iz Beograda i Novog Sada, pre desetak dana preživela je golgotu! Njih dvadesetak, u kanjonu i ledenoj vodi zadržalo se čak sedam i po sati, a najmanje izdržljivi od njih, kažu - jedva su izvukli živu glavu. Kako tvrde, sve vreme napornog prolaska kroz jedan od najekstremnijih kanjona u Crnoj Gori, vodič iz Planinarskog društva "Radnički", sa kojim su pošli u avanturu, nije bio pored svoje ekipe. Zato su članovi bili prepušteni sebi i jedni drugima, a jedna od devojaka na začelju kolone, na sreću je spasena od davljenja!
Crnogorska gorska služba dobila je pre nekoliko dana pismo, u kome članovi grupe koja je 9. avgusta jedva izašla iz kanjona Nevidio, apeluju da se kontrolišu vodiči, a pojedinima i zabrani da uvode grupe u kanjon.
Pema rečima K. G., jedne od devojaka koja je preko "Radničkog", sa vodičem Tihomirom Vojnovićem, pošla u Nevidio, svesno je krenula u avanturu, upoznata sa opasnostima kanjona, ali je računala da pored sebe ima vodiča, na profesionalnost i maksimalnu bezbednost.
- Da sam znala da ću se tako "provesti", nikada ne bih pošla na put - kaže naša sagovornica.
- Nisam sumnjala u stručnost vodiča, jer ko vodi kroz ovaj kanjon mora da bude iskusan i brine o ljudima koje vodi. U kanjon smo krenuli malo pre 10, a iz njega izašli u 17 časova! Svako će potvrditi da je to opasno dug period, zbog temperature vode koja je svega oko pet stepeni. Drugo, naš vodič je sam vodio grupu od 22 ljudi i sve vreme išao prvi, ne osvrćući se! Njegov pomoćnik, koji je bio na kraju, meni ništa nije pomogao, naročito što uže na koje sam računala i nije bilo kod njega.
Kako naša sagovornica kaže, njih šest devojaka, jedva je prešlo kroz neke useke u kanjonu, a veoma rizičnih momenata bilo je napretek.
- Dok je naš vodič bio negde napred, jurcao, mi smo se gubili po kanjonu pokušavajući da ga stignemo - priča K. G. - Zaglavljivali smo se na određenim preprekama, često se razdvajali jer nas je bilo puno. Deo grupe koji je bio na začelju, zaostajao je kako bismo propustili ekipe koje su bile brže. Neki od nas su se "lepili" drugim vodičima kako bismo prošli neku deonicu i stigli do ostatka naše grupe. Da momaka u našoj grupi nije bilo, mi devojke ne znam kako bismo se izvukle. Odela koja smo imali u toj ledari od vode su kao na otpadu nađena. Na stopalima bez neoprena. Srećom smo imali pravu vunu na stopalima koja je uspevala da nam održi toplotu. Šlemovi su se većini raspali već na pola kanjona.
Pre avanture, kako su nam devojke ispričale, spremale su se na veštačkoj steni na Adi Ciganliji. Vodič im je rekao da se na svega dva mesta skače sa stena - sa visine od dva i osam metara.
- Tvrdio je da će spustiti užetom one koji se plaše da skoče - kaže K. G. - Unutra, u kanjonu, sve je izgledalo drugačije. Zapravo, bilo je više desetina skokova, veoma opasnih situacija gde možeš da pogineš skočivši na pogrešno mesto. Jedni druge smo navodili gde su stene, a od užeta i vodiča nije bilo ni traga ni glasa. Osećala sam se potpuno izgubljeno i preplašeno. Znala sam da nema povratka i da moram da izdržim. U momentu kada sam već posle pet sati napornog provlačenja, skakanja, plivanja, penjanja, morala ponovo da skočim sa velike visine, uhvatila me je ozbiljna panika. Skočila sam i brz talas me je neprestano potapao, gubila sam dah i gutala vodu. Mislila sam da je to definitivni kraj. Na sreću, jedan od momaka iz ekipe me je izvukao.

NAJJEFTINIJE NIJE I NAJBOLjE
Kanjon je za one koji vole ekstremne avanture i pre polaska svi koji se spremaju u pohod na njega trebalo bi da se raspitaju u detalje kako to izgleda i na šta da računaju - kaže Vlatko Kontić, član crnogorske gorske službe i vodič tura kroz Nevidio. - Osim toga, savet je da ne biraju najjeftiniju varijantu, već najsigurniju i sa manjim grupama. Optimalna grupa je od šest do 10 ljudi, a sve preko toga previše je. Vodič mora da bude uz svoju grupu. Moja je praksa da na kraju imam pomoćnika i da znam gde mi je i kako svaki član grupe. Generalna greška vodiča je što ne pozovu Gorsku službu ili lokalne vodiče pre polasaka i ne raspitaju se kakvo je stanje u kanjonu, jer smo mi u njemu svakog dana. Konkretno, tada je u Nevidiu voda bila visoka i bilo je teže nego inače.
prosao
26.08.2014. 21:39
sam taj Nevidio,extra je osećaj.Ovi su se precenili u zahtevu.
Ko vas je tjerao tamo?
Još jedna potvrda u praksi. Zaista, zaista, kome god se nešto loše desi na letovanju u CG sam je kriv. Ja ne znam šta nama iz Srbije fali, pa zar smo toliki mazohisti? Dokle više? Pored tolike lepote ove naše Srbije...sramota. Nije mi vas žao, zemljaci. Nimalo.
@pihrmacha - bravo decko! Upravo to, od milesevke,rzava,lazarevog kanjona, kanjona gradca, jerme,lima pa jos ko zna kolko oni su krenuli u tudjinu... svaka ti je na mestu...da je vise ljudi koji tako misli i daje pare sopstevnim ljudima nikad ne bismo bili u situaciji kojoj jesmo...ali Srbija voli beli svet...a ni 5% ne zna vise od sopstvenog grada i obliznje okoline... bravo zemljaci...ajte u CG
Zasto ste isli sa amaterima i zasto nekome poveriti zivot ako vas u samom startu nije opremio i spremio za takvu avanturu! Zbog 5.500 dinara...e pa nije mi vas zao! Ko ne plati na mostu plati na cupriji! Ispada da je taj vodic Tihomir Vojnovic (ako se takav neko moze i nazvati vodicem jer on to nije) ispada sada jedan od pametnijih jer on vodi za 5.500 dinara, a svi ostali za 100evra i vise. U Srbiji ima vrlo ozbiljnih profesionalaca u toj oblasti (na primer momci iz Extreme kanjoning tima)!
Komentari (28)