Mačkov kamen: Plato smrti na Jagodnji

Boris Subašić

25. 08. 2014. u 21:19

Dug je put do Mačkovog kamena, poprišta najkrvavije bitke Velikog rata. Dragan Grujić iz Krupnja pokušava da napravi prvu memorijalnu izložbu o čuvenoj bici, pošto se država ceo vek nije setila da tako nešto uradi

NAJKRVAVIJI boj Velikog rata, po rečima austrijskih komandanata, vođen je u maloj Srbiji na platou Mačkov kamen podrinske planine Jagodnja. U septembru 1914. tu se u dvomesečnoj bici na Drini slomila druga austrougarska ofanziva. U borbama na Mačkovom kamenu od 16. do 21. septembra je oko 1.150 srpskih vojnika dnevno izbacivano iz stroja. Austrougari su trpeli dvostruko veće gubitke u bezuspešnim pokušajima da slome odbranu.

- Nikada ni pre ni kasnije u Velikom ratu nije poginulo toliko ljudi za tako kratko vreme. Mačkov kamen je simbol srpske upornosti i odlučnosti u odbrani otadžbine - kaže pukovnik mr Dragan Krsmanović, nekadašnji načelnik Vojnog arhiva.

Nije bilo taktiziranja ni manevrisanja na zaravni od nekoliko stotina kvadratnih metara spržene i preorane artiljerijskom vatrom. Samo juriš za jurišem, čas srpski, čas austrougarski. Vojnici su mileli svako uz svoju stranu brda i sudarali u gustoj magli doslovno gazeći po mrtvima.

PARASTOS POSLE VEKA Na planinskoj kosi nekoliko kilometara od Mačkovog kamena, kraj puta za Krupanj, nalazi se još jedno zaboravljeno groblje srpskih junaka. - To leže ranjenici koji su izvlačeni iz bitke da bi se transportovali u Krupanj, u staru crkvu, gde je bilo glavno previjalište. Austrougarski izviđači su uočili zaprege koje su izvlačile nepokretne ranjenike i dali koordinate artiljeriji. Prvi plotun je razneo 73 ranjenika. O tome je svedočanstvo ostavio bolničar Milićević, koji je čudom preživeo. On je prešao Albaniju, vratio se preko Solunskog fronta i mrtvim drugovima podigao veliki kameni krst iznad humke. Organizovao sam da se ove godine tu održi prvi parastos posle jednog veka za ove mučenike - kaže Grujić.

- Austrougari su osvojili kotu Mačkov kamen tek kad su se srpski vojnici sami povukli na rezervne položaje. Izvestili su Beč da su na 500 kvadratnih metara, što je prostor omanjeg dvorište, izbrojali više od 800 srpskih i više od 1.200 austrougarskih leševa. Posle Mačkovog kamena, ofanziva je klonula i prešla u rovovski rat - kaže Žarko Ćosović, predsednik udruženja „Memorijalna izložba - Bitka na Drini“ iz Banje Koviljače.

Ovo udruženje je praktično ni iz čega stvorilo prvu stalnu izložbenu postavku o bici na Drini koja ima ogroman broj posetilaca. Njihov uspeh podstakao je Dragana Grujića iz Krupnja da se upusti sličan poduhvat. U gradiću u podnožju brda Mačkovog kamena on pokušava da napravi prvu memorijalnu izložbu o najkrvavijoj bici Velikog rata, pošto se država ceo vek nije setila da to uradi. Grujić je pre 20 godina vratio u sećanje Srbije kapelicu na Mačkovom kamenu, dugo vremena skrivenu od javnosti i zapuštenu.

- Kapelica je izgrađena na humci od sakupljenih kostiju hiljada mučenika s Mačkovog kamena. Posle Drugog svetskog rata bila je zaklonjena šumom zasađenom oko nje i dodatno ograđena žicom. Kao dečak sam se provlačio i ulazio u tu kapelu koja je prokišnjavala. Kroz provaljen kameni pod su se videle kosti. Kad sam 1994. izglasan za predsednika opštine Krupanj očistio sam stratište oko kapelice od drveća i uspeo da se izborim da po prvi put posle Drugog svetskog rata na Mačkov kamen dođe vojska i oda poštu srpskim junacima - kaže Grujić, rezervni potpukovnik i poznavalac istorije Drinske bitke, čija predavanja posećuju i polaznici visokih vojnih škola. Njemu se godišnje obrati oko 2.000 hodočasnika iz celog sveta koji dolaze na Mačkov kamen. Od majskih poplava, kad je više od 190 klizišta aktivirano u krupanjskoj opštini, to je postao podvig za pešake.

- Juče je jedna grupa u autobusu krenula na Mačkov kamen i vratila se. Put se još uvek popravlja i prohodan je za male automobile, ali se često čeka i po dva sata - upozorio nas je domaćin. Zaista, na putu koji vodi ka vrhu Jagodnje sreli smo nekoliko putarskih ekipa s mehanizacijom.

SRPSKI DAVID Na kamenoj kapiji ispred poprišta najstrašnije bitke nalazi se ploča sa stihovima Vojislava Ilića Mlađeg:

Neznani brate, kad putem naiđeš,

Za jedan časak zastani u hodu,

I svrati ovde gde spavaju žrtve,

Iz ispolinske borbe za slobodu.

Poklon’ se svetoj kosturnici njinoj

I opomen’ se, zatvarajuć’ vrata:

Da pravo znači više nego sila,

I da je David survo Golijata.

- Vele, doći će neki iz Beograda za godišnjicu bitke, pa sad žure da poprave put. Kud ta bitka nije bila ranije, već bi ga popravili. Terajte polako i nemojte blizu ivice - savetovao je gorštak koga smo pitali da li je put prohodan.

Shvatili smo šta je hteo da kaže kad smo stigli do provalije duge tridesetak metara na čijem je mestu nekada stajala kolovozna traka. Asfalt se završava na planinskom platou koji se s jedne strane šareni od bokora mirisnog planinskog bilja. S druge strane, na širokom proseku između tamnih stabala jele raste samo kratka nežna trava. Duž tog proplanka teku duge linije plitkih rovova. Na najvišoj tački je kapelica od velikih kamenih blokova.

- Ovo je prostor gde su Austrijanci izbrojali više od 2.000 mrtvih vojnika. Tu su od 16. do 22. septembra smenjivao juriš za jurišem. Nije bilo manevara, obuhvata, povlačenja... Samo neprestana borba - kaže Grujić.

Bitka na Drini počela je 6. septembra autrougarskim napadom na položaje srpske Druge armije, što je bila samo varka. Fon Poćorek je planirao da glavni udar izvede njegova sveža Šesta armija na položaje srpske Treće armije razvučene na dugom frontu od 70 kilometara.

- Poćorekov plan bio je da ovlada planinskim vencem u zaleđu Drine, na potezu Gučevo - Boranja - Jagodnja - Sokolske planine i produži napad dolinom Jadra ka Valjevu. Srpska vrhovna komanda nije to očekivala. Treća armija je prihvatila borbu, ali je ubrzo morala da se povlači - kaže Grujić.

Povučena je srpska Prva armija iz Srema gde je počela ofanzivu i ubrzanim maršem krenula je na Jagodnju.

- Tada je Treća armija već potisnuta s Mačkovog kamena na položaje kod Krupnja. Ali kad je Prva armija stigla, njen udar je bio toliko silovit da su odbacili austrougarske snage ponovo na greben Jagodnje. Srpski vojnici zauzeli su Mačkov kamen 16. septembra uveče. Oficiri koji nisu imali dovoljno obaveštajnih informacija odlučili su da se stane i da se vojska odmori verujući da su Poćorekove trupe razbijene. Međutim, Austrougari su tokom noći iz Bosne doveli pojačanje i tada nastaje klanica - opisuje Grujić.

On objašnjava da su zato rovovi na Mačkovom kamenu plitki, jer nije bilo vremena za ukopavanje.

- Neprestano se jurišalo od vidikovca Perunika do Mačkovog kamena, koji je po nekoliko puta dnevno prelazio iz ruke u ruku. Na plato je pala gusta magla i vojnici su se često gubili i sudarali u iznenadnim borbama prsa u prsa. Austrougari su imali haubice i brdske topove s ubacnom putanjom kojom su mogli da gađaju srpske snage na kontra padini brda, a Srbi samo poljske topove koji pucaju pravo. Na Mačkovom kamenu je prvi put primenjena srpska taktika da artiljerija bude u stroju s pešadijom - prča Grujić.

U borbama od 16. do 22. septembra srpska vojska je imala 11.490 vojnika i oficira izbačenih iz stroja - mrtvih, ranjenih i nestalih. Poginulo je više od 118 oficira, od toga 17 komandanata bataljona i pet komandanata pukova.

- Na kraju su srpskim bataljonima komandovali narednici. Austrougarski gubici bili su još strašniji. Procenjuju se na više od 30.000 izbačenih iz stroja. Posle Mačkovog kamena Poćorekove jedinice su iskrvarile, demoralisale se i više nisu mogle napred. Oštrica ofanzive se slomila - kaže Grujić.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (3)

Srdjan

26.08.2014. 11:15

Pa zar ovako nesto da se krije i zaboravlja. Pa to svako dete mora da uci napamet, svaki od tih dramaticnih trenutaka, sati i dana. Pa jel' su za ovo stotine i hiljade jurisale i ginule. Pa to je bilo pre 100 godina, to su nase pradede i cukundede. Upropastili ste ovakav narod i ovakvu zemlju.