Srbi u Legiji stranaca: Od kralja do ubice premijera
09. 06. 2014. u 22:25
Ko su Srbi koji su pristupili Legiji stranaca, najčuvenijoj plaćeničkoj vojsci na svetu? U Muzeju Legije ubeležena imena kralja Petra Prvog, Nikole Kojića i Gorana Franjkovića
PREMA informacijama svetskih medija na listi plaćenika koji se bore na obe strane u Ukrajini, nalaze se i Srbi bivši pripadnici francuske Legije stranaca. Tu vest elitna regimenta nije ni potvrdila ni demantovala, ali se na osnovu ranijih primera da pretpostaviti da su srpski legionari aktivni i u Ukrajini.
Francusku legiju stranaca osnovao je kralj Luj Filip Orleanski, 10. marta 1831. godine. Bila je sastavljena od dobrovoljaca od 18 do 40 godina, poslatih odmah u akciju osvajanja Alžira.
Za vreme Prvog svetskog rata jedinica je dejstvovala u Francuskoj, a tokom Drugog borila se u Libiji, Tunisu, Norveškoj, Italiji i Nemačkoj. Od 1945. godine jedinica je bila angažovana u ratnim sukobima u Indokini, a potom na Bliskom istoku.
- U svojoj dugoj istoriji Legija stranaca je prošla kroz tri faze - kaže Milan Pendić, legionar i kuvar u marseljskom štabu, poznat po nadimku Mile Kutlača. - U početku je, sve do sedamdesetih godina prošlog veka, bila elitna vojna jedinica. Potom je postala utočište delinkvenata i poprimila karakter kriminalne bande. Danas je Legija specifična plaćenička vojska, koja ratuje za Francusku širom sveta.
Poslednjih godina u ovu jedinicu, koja je deo francuske armije i ima 8.000 vojnika, najviše se prijavljuju Južnoamerikanci, Kinezi, a potom Balkanci.
Legija je oduvek privlačila naše ljude. Neki su u nju bežali pred zakonom, drugi su odlazili da ratuju zbog novca, neke vuče avanturizam... Najjači su opstajali i odrađivali petogodišnji ugovor koji legionaru donosi i francusko državljanstvo.
Legionar iz Rume je, na primer, bio član komisije za psihotestove regruta. Jedan Beograđanin je instruktor za snajperiste i nosilac vredne značke „zlatnog jaguara“.
Goran Franjković, legionar iz Subotice, bio je mladi sportista, koji nije prošao regrutaciju za profesionalnog vojnika u Srbiji, ali je primljen u Legiju i nakon obuke koju je završio među najboljima poslat u Avganistan, gde je 2011. godine poginuo u borbi.
Franjkovićeva jedinica bila je stacionirana u logoru Tageb u istočnom delu zemlje. Goranov odred inženjeraca išao je u izvidnicu i čistio drumove od mina. Četrnaestog novembra upali su u zasedu.
- Borili su se puna tri sata. Goran je spasao osmoricu drugova, ali nije sebe - ispričao je tada za „Novosti“ Goranov otac Pavao Franjković. - Njegovi oficiri su mi kasnije rekli da je moj sin imao tako veliko srce da ga ni metak nije mogao zaobići. Zato su ga Francuzi prihvatili kao svog heroja.

- Vi ste hodali stazama hrabrih ratnika. Mi Francuzi nećemo zaboraviti vaš dolazak iz rodne Srbije i vaše požrtvovanje u borbi za mir u svetu.
Ime Gorana Franjkovića ubeleženo je i u Muzeju Legije stranaca u Marselju. Pored njega u Muzeju Legije pominju se samo još dvojica Srba. To su solunac Nikola Kojić i kralj Petar Prvi Karađorđević. On je 1864. godine završio francusku vojnu akademiju Sen-Sir, a 1870. godine se pridružio Legiji stranaca i sa njom učestvovao u mnogim borbama, zbog čega je i odlikovan spomenicom.
- Ulemek se borio u Čadu, Libiji, Bejrutu, Francuskoj, Gvajani i Iraku. Neki tvrde da je dezertirao iz Legije da bi došao kod Arkana u Srpsku dobrovoljačku gardu - ispričao nam je jedan od bivših pripadnika SDG. - Tada je dobio nadimak Legija. U međuvremenu, kod Željka Ražnatovića su se kao dobrovoljci borila još petorica momaka koji su došli iz ove francuske vojske i nosili nadimak Legija. Jedan od njih, koji je bio veći borac od Ulemeka, bio je teško ranjen i sada je u invalidskim kolicima.
Obuku u Marselju i ratišta u legionarskoj uniformi davno pre njega prošao je i Nikola Kavaja, koji slovi i za najopasnijeg srpskog političkog emigranta. Posle bekstva iz Jugoslavije i izbegličkog logora u Austriji, proveo je krajem pedesetih dve godine u Legiji. Ratovao je u Alžiru.

Rođen je 1933. godine, ali je dobar deo života proveo u izbeglištvu i po zatvorima. Kavaja je po nalogu CIA bio pratilac kralja Petra II Karađorđevića u Americi punih sedam godina, do kraljeve smrti 1971. Osuđen je u SAD kao otmičar aviona i atentator na Tita na kaznu zatvora od 65 godina zatvora. Robijao je od 1979. do 1997. godine, kada je pušten na uslovni otpust i vratio se u Srbiju. Tokom akcije „Sablja“ je bio nakratko uhapšen 1. aprila 2003. godine. Preminuo je u novembru 2008. godine. Pred smrt je pisao drugi deo knjige „Komandos“ - svojih memoara.
- Pišem opasnu knjigu o svim mračnim tajnama Legije stranaca i na šta smo sve morali biti spremni kao agenti i diverzanti - najavio nam je tada Kavaja.- Učili su nas i obučili kako na pedeset načina da ubijamo ljude. Obračunavali smo se sa ratnim plemenima u Africi, ali mi je najteže palo tajno ubistvo Ruskinje koju su legionari bili prinuđeni da likvidiraju. Ko je ta devojka i da je uopšte sovjetski agent saznao sam tek mnogo godina kasnije u Njujorku. O svim tim mračnim tajnama čitaćete kada knjiga izađe posle moje smrti...

U Legiji se kao golobradi mladić obreo Sreten Žujović Crni (na slici), kasnije čuveni komunista. Rođen 1899. godine u okolini Mladenovca, po izbijanju Prvog svetskog rata otišao je u Legiju stranaca i borio se protiv Nemačke.
Žujović je kasnije završio prava na Sorboni, vratio se u Srbiju i postao član Komunističke partije Jugoslavije.
Po formiranju privremene vlade DFJ marta 1945. godine u Beogradu, Žujović je vršio funkciju ministra finansija.
Tokom Informbiroa, javno je iskazao neslaganje sa politikom KPJ, te je odmah zatvoren. Posle dve i po godine u izolaciji pokajao se i promenio stav. Kasnije je postao jedan od direktora lista „Borba“ i direktor Privrednog instituta. Preminuo je 1976. godine.
Djuro
10.06.2014. 00:48
"Rado Srbin ide u vojnike", ali kad ode, onda je otisao.
@Djuro - Pesma "Rado Srbin ide u vojnike" jeste stara patriotska pesma. U vremenu kada se u Srba junastvo smatralo svetinjom, i prestizom gde su se cast i obraz familije branili zivotom. Primer : Kada su sa brda vikali na mobilizaciju, 1914. godine, moj cukunded je plastio seno. Skocio je, ostavio ga dopola zavrsenim, i otrcao u kucu po stvari i sa rodjacima odleteo na zborno mesto. Nikada se nisu vratili, ostavio je kosti na Gucevu. Rodjaci se takodje nisu vratili. Bora Corba je okrenuo tu pesmu.
@Djuro - Много легионара је дошло из Легије да се бори за Српски народ од Крајине, Босне, Херцеговине до Косова и Метохије док су се јунаци који пљују по њима крили по ормарима и бежали од војске главом без обзира и остављали породице и имања да им други бране ! Карађорђе је исто радио у Аустријској војсци као војник, краљ Петар ослободиоц је био легионар, Легија се је борила на Солунском фронту са нашим предцима раме уз раме да ослободи Србију !
@Djuro - pa kada je tako jabre ako nisu placenici i ako je tamo sve ok pa zasto onda ne salju svoj narod svoju decu francuze nego skupljaju ih sa strane ja sam protiv legije jer nema razlike ako primas platu da ubijes od onoga ko naruci ubistvo
@ - Obicna banda.nigde oni nisu ratovali protiv ozbiljne vojske.kod Dijen Bijen Fua su porazeni i zarobljeni cim su naisli na vojsku malo ozbiljniju od africkih i indokineskih seljaka sa vilama.videli smo i u bosni sta je sve prethodilo njihovom angazmanu.sve u svemu,samo dobra osnova za americke stereoptipne filmove.koga zanima prava jedinica,neka malo procita ko je i sta je Gvozdeni puk a ne ovi kriminogeni manekeni.
Komentari (23)