Dr Branko Kovačević: Hiljadu diploma za oproštaj
30. 09. 2012. u 09:30
Poslednji radni dan sa profesorom Dr Brankom Kovačevićem u kabinetu rektora univerziteta u Beogradu. Vraća se na mesto dekana Elektrotehničkog fakulteta. Mnogo uradio, ali ostao i žal
POSLEDNJEG radnog dana u Rektoratu prof. dr Branko Kovačević, dosadašnji rektor i novi dekan Elektrotehničkog fakulteta, bio je zatrpan poslom. Pakovao je knjige sa ličnim posvetama, sortirao urađeno od onoga što će njegov naslednik, prof. dr Vladimir Bumbaširević, morati da radi, izdavao poslednja zaduženja.
Posle dva mandata na čelu Univerziteta u Beogradu, vraća se u svoj stari, dekanski kabinet na Elektrotehničkom fakultetu, sa koga je pre šest godina došao u Kapetan Mišino zdanje.
- Poslednjih dana najviše se bavim studentskim diplomama. Evo, u subotu sam ih potpisao hiljadu - kaže nam prof. Kovačević. - Ostali smo dužni mnogoj deci, diplome kasne, čekaju ih i po dve-tri godine. Poslodavci su već nervozni i pitaju ih da li su zaista diplomirali. Bilo je kašnjenja na fakultetima. Oni su to sada rešili, mnoge diplome su izrađene i ja sedim poslednjih nedelju dana po šest-sedam sati dnevno i potpisujem ih. Svaka mora da ima moj paraf, jer su za mog mandata diplomirali. Dnevno ih bude najmanje 600.
Zatekli smo ga kako se u kabinetu dogovara sa profesorom Bumbaširevićem, koji se već u ponedeljak zvanično "useljava". Kaže, imaju još mnogo zajedničkih poslova, mnoge stvari nisu završene.
- Žao mi je što nekim fakultetima nisam uspeo da obezbedim bolji prostor. Geografija je dobila zgradu, ali potrebna je adaptacija. Biologija nije odmakla dalje od projekta. Fakultet za bezbednost dobio je plac u Novom Beogradu, ali i tu tek treba graditi. Nisam ništa uspeo da učinim ni za sopstveni fakultet, ETF, koji bi trebalo da dobije potpuno novu zgradu, ali ko zna kada će za to biti para - nabraja odlazeći rektor. - Žao mi je i što se nisam izborio za veći budžet za nauku i obrazovanje, koji su i dalje najniži u Evropi. Od države dobijamo samo za plate.
Nabraja kako tek treba da se radi i na partnerstvu sa privatnim kompanijama, što bi moglo da bude korisno i za državu i za studente, ali i za privredu.
Skromno pominje samo ono što je trebalo da bude urađeno, a nije. Mnogi poslovi su za njegovog mandata, ipak, urađeni kako valja.
- Prvi put smo imali akreditaciju i uspeli da univerzitet integrišemo, da ne bude samo kišobran za raštrkane fakultete, već da bude prava zajednica - priča profesor Kovačević. - Sada kao univerzitet učestvujemo u međunarodnim projektima, izdajemo čak i zajedničke diplome sa nekim svetskim univerzitetima, koje su ravnopravne i ovde i tamo. Osnovali smo centre za karijerno vođenje i transfer znanja i tehnologija.
Na novom radnom mestu, veruje, biće mu lakše, jer je sa njega i došao u rektorski kabinet.
- Fakultet ima svoje specifičnosti, ali je ipak lakše. A i to je moja kuća. U njoj sam od 1970. godine, kada sam postao brucoš. Univerzitet je sistem sa 100.000 ljudi - studenata i zaposlenih. Mnogo je teže organizovati ga.
Svog nasledniku, sa kojim u Senatu sarađuje već godinama, savetovao je da dobro organizuje ljude, jer samo tako posao može da bude završen. Kaže, upravljanje univerzitetom podrazumeva previše različitih poslova da jedan čovek ne može da ih završi.
- Rektor ne sme da igra simultanku, sam sa svima, jer tako ništa neće uraditi. Mora da organizuje tim, da rasporedi poslove i sarađuje sa svima - zaključuje dr Branko Kovačević.