Dr Avramović: Više smo izgubili selo nego naše Kosovo
04. 02. 2018. u 16:02
Dekan Pravnog fakulteta u Beogradu prof. dr Sima Avramović: Pregovori o Kim su hod po žici, lako je sedeti i vikati "ua". Procenat kvalitetnih studenata se smanjio, porasle su ocene, a kriterijumi su sniženi

Foto P. Milošević
SRBIJA i Republika Srpska formiraće zajedničko telo koje će brinuti o ostvarivanju osnovnih ljudskih prava, pre svega Srba u Bosni i Hercegovini. Mešovito telo brinuće o očuvanju identiteta srpskog naroda i negovanju srpske kulture, naročito jezika. To je predviđeno tzv. Deklaracijom o srpskom narodu, koja je već napisana i biće predstavljena na Sretenje - otkriva, za "Novosti", prof. dr Sima Avramović, dekan Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu i jedan od autora Deklaracije.
On objašnjava da će to formalno biti aneks Sporazuma o specijalnim vezama Srbije i Republike Srpske, koji bi bio pravno obavezujući, a ne samo spisak lepih želja.
PROČITAJTE JOŠ: Dačić: Nikada neće ''zaokružiti'' nezavisnost Kosova
* Šta će Deklaracija još doneti našem narodu sa obe strane Drine?
- Akcenat je na negovanju srpskog jezika i ćirilice, kulture, istorije i istorijskog nasleđa, onoga što pripada svakome po svim evropskim i svetskim standardima o ljudskim pravima. U osnovi, bavimo se pitanjem mehanizama praćenja ostvarivanja ljudskih prava i sloboda i očuvanja nacionalnog identiteta.
* Osim pisanja Deklaracije, angažovani ste poslednjih nedelja na još jednom poslu - kampanji za beogradske izbore. Zbog čega ste ušli u političku arenu?
- Kažu da je politika borba interesa umotana u privid borbe za velike principe. No, na lokalnim izborima manje je "u igri" politika kao ideologija, a više je u pitanju borba za životne stvari koje se direktnije dotiču pojedinca. Jedina ideologija u koju verujem je ideologija rada, i želim da pomognem u njenom afirmisanju. Želim da doprinesem novom odnosu prema gradu u kome sam rođen i koji neizmerno volim, koji je za relativno kratko vreme uz veliki trud počeo da se pretvara u svetsku metropolu.
- Veoma cenim gest predsednika Vučića, koji se poklonio žrtvama u Srebrenici. Kako god da se i to izvrtalo i tumačilo, u pitanju je vilibrantovski čin, priznanje da svim žrtvama treba pokloniti dužno poštovanje. Ako to nije u nečijoj svesti isfermentiralo, onda je takva politika nezrela. Činjenica da je Hrvatska ušla u EU ohrabrila ju je da se tako ponaša, umesto da bude suprotno. Ipak, sama činjenica da je ta izložba održana govori da je cela međunarodna zajednica prepoznala ko tu radi ono što je prihvatljivo, a ko se ponaša nekorektno.
* Po čemu to sudite?
- Fasade kojih sam se doskora stideo su počele da otkrivaju lepotu starog Beograda, izrastaju novi hoteli i protočne moderne saobraćajnice, uređeni su parkovi, nestaju okovi šina oko Save, raste jedan novi Beograd na vodi - i sve to, umesto na pohvale, nailazi na nipodaštavanje. Znam da je kritika, a kod nas i zavist, porez koji uspešan čovek plaća javnosti, kako je govorio Svift. Ali želim da se čuju i drugačiji glasovi, i kao što volim da stimulišem rad svojih studenata, tako hoću da podržim velike napore uložene u rapidnu transformaciju mog grada, koji moraju da se nastave.
* Zašto ste podršku dali baš listi Aleksandra Vučića?
- Pre svega zbog činjenice što ga znam od studentskih dana, i njega i dobar deo ljudi oko njega koji su izašli iz kolevke Pravnog fakulteta. Aleksandra se sećam kao jednog od najtalentovanijih studenata generacije, koji je bio upadljive pojave i širokog obrazovanja, energičan i siguran u sebe, vredan i uspešan. Te njegove kvalitete očigledno prepoznaju danas i vodeći svetski državnici, zbog čega je Srbija postala destinacija na koju rado dolaze najveća imena svetske politike. Takvi rezultati su plod ogromnog pregalaštva i izuzetne inteligencije.
- Iz moje škole su izašli i Nikola Selaković i Marko Đurić, koji su kao studenti bili pobednici na takmičenju u besedništvu i još tada pokazivali koliko su hrabri, mudri, koliko imaju kvaliteta, i besedničkog i ljudskog.
* Čim je objavljena lista, na društvenim mrežama počeli su pokušaji diskreditacije ljudi koji su se na njoj našli. Da li ste spremni da podnesete prljavu kampanju?
- To sam već doživeo kao dekan u vreme štrajka studenata, kada se pisalo da sam tukao studente, ili da sam drugom prilikom rekao da je Vučić najbolji student svih vremena... Odavno sam se anestezirao na spinovanja. Mislim da narod ume da prepozna šta je istina, šta je zlonamerno izvrtanje, a šta konstruktivna kritika. Nju treba primiti stojički, izvući iskustvo i menjati se.

* Na koji način ćete, posle izbora, ostati u političkom životu?
- Prvo treba skočiti pa reći hop. Videćemo kako će se stvari razvijati. Za mene je prioritet da se nastavi uzlazna linija i grada i cele ekonomije.
* Kao pravnik, uključeni ste i u unutrašnji dijalog o KiM. Pre nekoliko dana akademik Nikola Hajdin izjavio je da je Kosovo propala stvar. Slažete li se sa njim?
- Kosovo je naš trajni problem, koji se neće lako rešiti. Politika malih koraka je ono što nam donosi ozbiljne izglede na uspeh. Jedan od njih je, samo primera radi, restitucija crkvene imovine, snaženje naših enklava i manastira, po modelu Svete Gore. Srpske svetinje na Kosovu su, sa Svetom Gorom, Jerusalimom, Mekom i Vatikanom, peto sveto mesto koje je prepoznala evropska javnost. Model zaštite podrazumeva da je imovina neprikosnovena, da se pokreću gazdinstva u okviru naših manastirskih poseda. To bi ljudima obezbedilo veću sigurnost i prihode, a svetinje učinilo mestima žive religije, a ne tek destinacijama povremenog hodočašća. Vrlo je važno i vraćanje naše populacije, a i to što je natalitet veći nego u ostatku Srbije. Mi smo mnogo više izgubili naše selo nego što smo izgubili Kosovo.
- Zakon je ponajviše izazvao nezadovoljstvo jer je promenio sastav tela koja odlučuju o životu visokoškolskih ustanova, o akreditaciji, i uveo više predstavnika koje bira izvršna vlast. To ostavlja utisak poljuljane autonomije univerziteta. Ona mora da se brani, ali nećemo je odbraniti samo strukturom članova jednog tela. Manje je važna igra brojeva, važnije je kakav je kvalitet i integritet njihovih članovi, naročito onih koje bira akademska zajednica. Od toga će nam zavisiti visoko obrazovanje. Struktura Nacionalnog saveta za visoko obrazovanje je najviše narušena, a tu se odlučuje o najvažnijim pitanjima. Otud postoje ozbiljne inicijative da se u prvim sledećim zakonskim izmenama ta odredba modifikuje.
* Kako tumačite to što na društvenim mrežama i u medijima svi političari pričaju o kosovskom pitanju, a većina njih je ignorisala poziv da se uključi u dijalog?
- Zanimljivo je da niko ne zna kakav je mogući ishod budućih pregovora, ali svi su već protiv. I najdesniji i najevropskiji deo Srbije kažu "to ništa neće valjati". Pregovori o Kosovu su hod po žici na visini od sto metara i teško je držati balans, a lako je sedeti dole i vikati "ua". Osnovni problemi našeg društva su nerad i kritizerstvo, kao naš nacionalni sport. Višak cvrčaka i manjak mrava je realnost u kojoj živimo. Ko radi i ko nešto preduzima izložen je kritikama i jedva se čeka njegova greška. To je destimulativno i zato u politici nema mnogo ljudi koji bi u njoj trebalo da budu.
* Mislite li da se o Kosovu treba izjašnjavati na referendumu?
- Moramo da znamo kako diše ovaj narod. Vučić je najavio i svetskim liderima da će kosovsko pitanje na kraju doći na referendum. Na kraju krajeva, to je pitanje i njegove političke sudbine. On je očigledno spreman da na kocku stavi svoju političku karijeru kroz referendum o Kosovu.
* Da li je ideja o "zamrznutom konfliktu" pogrešna?
- To je jedna teorija, a druga je da vreme ne radi za nas. Nisam siguran koja je od te dve stvari ispravna. Možda nešto između. Više osećam nego što mogu da tvrdim da je odlaganje unedogled vrlo opasno, jer će Kosovo početi da se prazni. Dovoljno je jedno ubistvo poput ubistva Olivera Ivanovića da ljudi odlazak vide kao rešenje. Tu se mora naći put između Scile hitrih poteza i Haribde iščekivanja promene svetske konstelacije.
* Decenije ste proveli na Pravnom fakultetu. Da li su se generacije promenile?
- "Bolonja" nije donela veliki boljitak akademskoj zajednici, i to konačno uviđa cela Evropa. Nisu krivi studenti, već naše pomodarsko zaljubljivanje u "Bolonju". Mi smo od nje uzeli više onoga što donosi ležernost u studiranju, a ne i ono što znači ozbiljnost. U svakoj generaciji ima bar desetak odsto briljantnih studenata, ali je ukupan procenat kvalitetnih studenata manji nego ranije. Porasle su prosečne ocene, a kriterijumi su sniženi.
* Da li su i fakulteti po garažama, kafanama, na livadi, kupljene diplome i hiperprodukcija doktorata uticali na to da mladi izgube veru u prave vrednosti?
- Tržište rada tu polako uvodi red. Poslodavac ne gleda da li je neko s privatnog ili državnog fakulteta nego pravi ozbiljnu selekciju i zapošljava najbolje, a to su najčešće kandidati sa državnih fakulteta. Ne interesuje ih diploma, nego nivo znanja i radne navike.
PROČITAJTE JOŠ: Poruke iz Zagreba i Beograda: Svi da spustimo tenzije
* Privatni fakultet u Srbiji postoje duže od dve decenije. Da li su unapredili ili vratili korak unazad visoko obrazovanje?
- Veliki broj privatnih fakulteta je sam sebe kompromitovao upravo zato što im je osnovni motiv ne prenošenje znanja, nego zarada. Spuštanjem kriterijuma i otvaranjem "šaltera za prodaju diploma" čak i po najmanjim varošicama, sami su sebi prilepili etiketu "keš end keri" univerziteta. Srećom, ima i časnih izuzetaka.
догодине у ...
04.02.2018. 16:18
Путуј Шимоне а за србско Косово се не секирај.
E svaka čast za intervju. Svi su spremni da kritikuju a da nikada ne ponude predlog a kamoli rešenje..
Kosovo ne gubimo, ostaje nase zauvek.
@miiki - Vidi se, ocigledno je. Zato idemo tamo kada zazelimo, a i Ivanovica nisu ubili, neko se salio. Trepca radi za nas jer je nase, Kosovo sa siptarima je kamen o vratu Srbije,koji ona ne moze da podnese i kada bi bolje umela da pliva,
Ovaj čivek priča mudro. Da nam je više ovakvih ljudi u Srbiji, lakše bi počistili nererd koji je do 2012. godine iza sebe ostavila sadašnja opzicija.
Komentari (100)