Počinje od šahta
13. 05. 2016. u 21:30
Država je sistem koji funkcioniše sam od sebe, na principu odgovornosti. Ako toga nema, nema ni države

NA prilazu soliteru u kojem stanujem, na Novom Beogradu, ima nekoliko šahtova. Jedan je problematičan više od 20 godina; bio je utonuo u asfalt desetak santimetara, ali to nikome nije smetalo dok poklopac nije skliznuo još deset santimetara u dubinu. Tek onda je neko reagovao i "nadležna služba" je poslala ekipu za sanaciju. Postavili novi šaht, okolo beton, pet, šest santimetara niži od nivoa ulice i to je tako stajalo skoro dva meseca. Kad je ponovo došla ekipa, valjda isti oni koji su započeli posao, teren je poravnat i izgledalo je kako treba. Ali samo sedam dana. Poklopac je ponovo utonuo u dubinu ulice, skoro deset santimetara.
I šta je tu čudno, reći ćete, na mnogim mestima je tako. Tačno, to i jeste problem, ali ne jednog šahta, on je paradigma, već problem kroz koji se prilično jasno sagledava problematika države u kojoj Srbi žive poslednjih tridesetak godina, da se ne spuštamo dublje u prošlost. Nije banalno, videćete.
Naš prvi dodir kad izađemo iz stana, kuće, dodir je sa ulicom, asfaltom. Takav dodir ima i stranac kad drumovima uđe u državu Srbiju. Iz tog dodira, posebno ako je preko automobilske gume, stvara se prva slika o našoj državi i nama samima. Sredinom druge polovine 19. veka jedan austrijski oficir, konzul, nakon putovanja (konjem) kroz Srbiju, napisao je knjižicu o tom iskustvu. U njoj postoji jedna važna rečenica koja glasi: "Lepa zemlja, divni ljudi, ali puteva skoro da nema, a tamo gde ih ima bolje da ih nema jer po putevima se najbolje vidi kakva je država."
Da li ste skoro ulazili u Srbiju auto-putem iz Hrvatske? To je da plačete naglas: prvih desetak kilometara put kao oranje, neravan, ispucao, središnje zelenilo podivljalo, metalne bandere poslednji put ofarbane pre dvadesetak godina, šuma skoro do puta, bez zaštitne ograde, putokazi nakrivljeni, u delovima... To je prva slika Srbije, prvi utisak. Ne znam ko je "po komandnoj odgovornosti" odgovoran imenom i prezimenom - Drobnjak, Mihajlović - bar za ovaj ulazak u Srbiju, svejedno je, ali taj nedostatak odgovornosti je ubitačan, uništiće nas. Država je sistem koji funkcioniše sam od sebe. Ako toga nema, onda u sadržajnom smislu nema ni države. Princip odgovornosti je temelj pravne države, osnov demokratije, korektiv vlasti, na tom principu sve počinje i sve počiva.
Firma koja ne ume da napravi šaht u ravnini s nivoom ulice i da isti takav ostane najmanje dvadesetak godina, u državi zasnovanoj na odgovornosti svih i svagda, nikada više ne bi mogla da postavlja šahtove. Izgubila bi to pravo i taj posao. Zauvek. A kad bi se zabeležio (i to javno) samo jedan takav slučaj, situacija bi počela da se menja preko noći. Nabolje.
Injac Ranko
13.05.2016. 21:54
Mali tekst ali veliki doprinos da se sagleda naša stvarnost i krene na bolje.
Браво!
Дефинитивно смо постали држава дилентантизма, у сваком погледу. И то никоме не смета а стално се питамо што нас нико не поштује и уважава. Па и нема кога!
@Боки МИЛОШ - Miloše ne čudi se što dilentantizam nikome ne smeta. Kakav narod takva i vlada- čak i daleko gora od naroda. A kakva vlada -takva nam je i država! Njima u vladi je najvažnije da ih neko pohvali kako su "lideri" -a ne shvataju da je to sprdačina- i dobri poslušnici jer odrađuju po narađenju Zapada više nego što je naređeno. Pardon, pogrešio sam. Najvažnije ovima u vladi je da se obogate i napune džepove novcem dovoljnim za najmanje dve generacije njihovih naslednika!
Nijedan sistem ne funkcionise sam od sebe. Mora da postoji neka sila koja ga tera da funkcionise.
Komentari (28)