Borislav Komad: Pao pokorni đak

18. 04. 2016. u 14:19

Berlin, kao uzor i učitelj Zagreba, uglavnom je položio test preispitivanja prošlosti ne čekajući konačnu reč istoričara, ali njihov poslušni đak pao je na ispitu, sva je prilika, bez prava na popravni!

Борислав Комад: Пао покорни ђак

Borislav Komad

DO neba zahvalni Nemačkoj za sve što je kroz istoriju učinila i čini za Hrvatsku - njenu odanu saveznicu u oba velika rata - Hrvatska, uz svu poslušnost Berlinu, nije položila najvažniji predmet svojih profesora, koji bi trebalo da joj budu uzor, a to je suočavanje sa avetima mračne prošlosti.

Za razliku od Zagreba koji bi da izbriše mnoge godine počinjenih zala u svojoj istoriji, njihovi najuticajniji mentori smogli su snage da se, na najzvaničniji način, ali i strogim antifašističkim zakonom, odreknu i osude vremena pogotovu za vladavine Trećeg rajha i njegovog neprikosnovenog vođe Adolfa Hitlera.

Prvi, veliki korak, svojevremeno je učinio prvi poratni nemački kancelar Konrad Adenauer pružajući ruku francuskom velikanu Šarlu de Golu, iako su, u oba svetska rata, žestoko ukrštali koplja Germani i Gali.

Drugi, još duži korak, učinio je časni nemački kancelar Vili Brant, osvedočeni protivnik fašizma, kad je u Varšavi klekao pred spomenikom poljskim žrtvama iz Drugog svetskog rata moleći za oproštaj uz snimak koji je obišao vascelu planetu.

To, naravno, mogu da učine, bez obzira na prošlost, samo predstavnici velikog naroda.

Onim malim, a sa željom bez pokrića ne bi li bili "veliki" ne pada na pamet da stanu pred istorijsko ogledalo i sa najsavršenijom dioptrijom sagledaju zlo i nesreću koje su naneli srpskom narodu.

Klasičan primer, pogotovo poslednjih nedelja i dana, svedoči i ponašanje Zagreba povodom sedamdeset i pet godina od osnivanja fašističko-ustaškog logora smrti u Jasenovcu.

Jeftino, da ne može biti jeftinije, umesto javnog izvinjenja i priznanja krivice, poput Vilija Branta, koje je počinila takozvana NDH na čelu sa Pavelićem i njegovim koljačima, među kojima su i mnogobrojni bili ogrnuti katoličkim mantijama, vele "kako još nije vrijeme da se ponudi konačna reč historije".

Berlin, kao uzor i učitelj Zagreba, uglavnom je položio test preispitivanja prošlosti ne čekajući konačnu reč istoričara, ali njihov poslušni đak pao je na ispitu, sva je prilika, bez prava na popravni!

Borislav Komad, novinar

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije