Borislav Komad: Navijači i političari

NAVIJAŠTVO se sve češće sa stadiona, igrališta i sportskih hala prenosi i na političku scenu. Pogotovo otkad je u nas uveden višepartijski sistem u kojem se, nažalost, ne biraju ni sredstva, a kamoli moralne katagorije.

Kako, onda, shvatiti i napraviti razliku između navijača u sportskim arenama od onih na političkim borilištima, pitanje je sad? Ovi prvi mogu se svrstati u manje strojeva, ovih drugih je neuporedivo više, jer broj partija, stranaka i strančica raste iz dana u dan. Obe kategorije imaju mnogo sličnog, ali i nepremostive razlike.

Ljubitelji sporta, često, ne biraju sredstva da bi pokazali svoju naklonost prema voljenom klubu, pribegavajući uglavnom vulgarnostima, dok "politički navijači" smatraju da je u njihovom političkom delanju sve, praktično, dozvoljeno.

U osnovi, međutim, razlike su i velike, ali i male.

Navijačka euforija, srećom, traje dan, dva i opet "Jovo nanovo". Ona je, ipak, samo strast, a to je ono što je čini lepom, ali i neobjašnjivom.

Igra je, naravno, manje interesantna kad u njoj nema takmičarskog karaktera i najčešće se pretvara u rivalitet koji mora da odgovori na osnovnu pitalicu ko je u njoj pobednik, a ko pobeđeni.

Za razliku od njih, političari, bolje rečeno ljudi koji se bave politikom kao "sporednim" zanimanjem, skloniji su, pogotovo pred lokalne i parlamentarne izbore, koji su već i najavljeni za kraj aprila, da ne čekaju kao kad su u pitanju sportisti i njihovi navijači "prelazne rokove", već iz dana u dan merkaju šta im se više isplati u očekivanju ko će da pobedi, a ko će da izgubi.

U neuporedivo boljoj poziciji su sportski navijači. Ne pamti se, recimo, da oni preko noći menjaju dresove svojih ljubimaca, a "političkim navijačima" bolje reći politikantima, uobičajeno je da svoje dresove menjaju i usred bela dana!