Komentar: Klatno

NE ide Srbija na izbore ni zbog zvižduka u "Areni", ni zbog umišljenih talibana po društvenim mrežama, ni zbog "mangupa u sopstvenim redovima" ni zbog tabloidnih bizarnih afera bez epiloga.

Svega toga će biti i kad se prevrnu kutije i pobroje glasovi. Suština je u nečem drugom.

Naša država je, usred opasnog sudara moćnih, ponovo priklještena između Zapada i Istoka, NATO i Rusije, interesa SAD i kineskog "puta svile", na ruti najveće migrantske reke... U središtu neizvesnog sukoba civilizacija. Ponovo smo tu.

Zato su, u zakulisnom ratu stranih centara moći, koji se zahuktava na srpskoj političkoj sceni, u medijima, pa i unutar vlasti, izbori put ka mogućem razrešenju.

Vlast koju oličavaju Vučić, SNS, socijalisti istrajava na putu ka EU, ali bez namere da uđe u NATO i da okrene leđa Rusiji.

Blok evrofilnih stranaka koje se udružuju, a koje predvode Pajtić, Tadić i Čeda, otvoreno ili "stidljivo" zagovaraju ulazak u NATO, a neki su tražili i sankcije Moskvi.

Desno su DSS, Dveri i Šešelj koji bi odmah, bez obzira na rizike, prekinuli evropske integracije i nedvosmisleno se okrenuli Rusiji.

Očigledno je da će, ovoga puta, sva tri koncepta, u manjoj ili većoj meri, biti zastupljena u parlamentu. Kao i da će narod imati priliku da se opredeli za budući put zemlje.

Zato ovo nisu izbori za "demokratske vrednosti", "medijske slobode", "ljudska prava", i ostale bajke za političke maloletnike. Ovde se odlučuje na koju stranu ide državno klatno.

Od tog odgovora zavisiće sudbina Kosova, Republike Srpske, Vojvodine, Raške. Od toga će zavisiti ekonomski razvoj, samostalnost, suverenost, sloboda.

Sve je opet na talonu. Kao i uvek u Srbiji.