Ćutljivi genije postao ubica
13. 03. 2018. u 11:59
Nebojša Stojilković (31) koji je izrešetao kolege u svojoj bivšoj firmi u Beogradu, danas preminuo u bolnici. Nije se mnogo družio, uglavnom je vreme provodio sa sestrom. Dvojica povređenih su u teškom stanju

Vranje: Kuća u kojoj žive baba i deda Nebojše Stojilkovića
PROGRAMER Nebojša Stojilković (31) koji je u ponedeljak upao u prostorije bivše firme "Privredni savetnik informacione tehnologije" u Ruzveltovoj ulici u Beogradu i otvorio vatru na kolege, a potom digao ruku na sebe, podlegao je povredama danas u Urgentom centru. Branko Kanjevac je na mestu ostao mrtav, dok je stanje ranjenog Marka Filipovića, i Igora Radenkovića, koji se metka spasao skočivši kroz prozor, i dalje vrlo ozbiljno.
U komšiluku Stojilkovića u Kajmakčalanskoj ulici u Vranju, odakle je rodom, danas su bili u šoku zbog ovog tragičnog događaja. Pamte ga kao tihog, ljubaznog i izuzetnog đaka i ne mogu da veruju da je mogao da potegne pištolj i ubije nekog. Od Nebojšinih najbližih niko više ne živi u Vranju, osim babe i dede po majci. Oboje su teški srčani bolesnici i vest da je njihov unuk izvršio krvavo delo teško im je pala. Izuzetno potreseni, nisu imali snage da govore za medije. Nebojšini roditelji Novica i Fidanka žive i rade u Sloveniji, dok je sestra Jelena takođe našla svoj životni put u Beogradu, gde radi na jednom od fakulteta.
U susedstvu porodične kuće u vranjskom naselju Rudina, mnogi žitelji nisu uopšte povezali krvavi pir u Beogradu sa Nebojšom, kojeg pamte iz mlađih dana. Meštani Kajmakčalanske ulice ne mogu da poveruju da je ovakav zločin počinio fin i inteligentan mladić, kako pamte Nebojšu.
- Bio je dete za primer koje je, kako smo čuli od njegovih, bio odličan student Elektrotehničkog fakulteta u Beogradu sa najboljim ocenama - kaže jedna od komšinica koja je insistirala na anonimnosti. - Njega nismo viđali jer je vrlo retko dolazio u Vranje, kao i njegovu sestru, ali ih pamtimo kao divnu decu.
Jedan od starijih komšija navodi da su Nebojšini roditelji ostali bez posla u vreme propasti nekada jake vranjske privrede.
- Kada su im deca krenula na fakultet, oni su morali da se snalaze i otišli su da rade u Sloveniju - kaže komšija u neverici. - Nebojša se nije mnogo družio sa ostalom decom i najčešće je bio u društvu svoje sestre Jelene.
Firma "Privredni savetnik informacione tehnologije" u kojoj se dogodio masakr danas su bila zatvorena. Na zvaničnoj stranici na "Fejsbuku", kao i na njihovom sajtu okačeno je obaveštenje za klijente da u narednom periodu neće raditi. Na ulazu u prostorije firme stoji cveće i upaljeno kandilo i sveće. Komšije iz susednih radnji kažu da će tako biti - do daljeg.
Majka pokojnog Branka ispred firme

- Niko od nas još ne može da se povrati od šoka i onoga što se zbilo i mnogo nam je žao - priča radnica iz obližnjeg restorana "Crvenkapica". - Firma je zatvorena odmah pošto je policija obavila uviđaj. Počeće verovatno da rade tek posle sahrane kolege i nakon što se zaposleni malo oporave od tragedije koja se dogodila i opasnosti koja je i njih mogla da zadesi. Čujem da je preminuo i ubica. Možda je tako i bolje za njega, ali šta reći za nevinog čoveka kojeg je ubio, drugog kojeg je ranio, njihove porodice? Šta su oni krivi? Nažalost, u današnje vreme, ne znate sa kim radite i živite i da li ste u opasnosti.
Motiv stravičnog zločina, kako smo nezvanično saznali, je otkaz koji je Nebojša dobio pre izvesnog vremena. On je juče, nešto pre 11 časova, došao da "pozdravi" bivše kolege, i ništa nije slutilo na krvavi pir. Ušao je u prostorije firme, u kojoj je bio sastanak u toku, a zatim je naoružan pištoljem počeo da puca na svoje dojučerašnje kolege.
Branko Kanjevac, kojeg je smrtonosni metak pogodio pravo u glavu, podlegao je povredama na licu mesta. Marko Filipović je zadobio prostrelne rane, a prilikom skoka sa visine od osam metara Igor Radenković zadobio je povrede ramena i skočnog zgloba. Nekoliko žena se zaključalo u susednoj kancelariji u pokušaju da se sakriju od Nebojše, ali se on nije zaustavio. Pucao je u vrata, ali, srećom, nije uspeo da dođe do njih.
Nakon toga, izleteo je iz firme i zaputio se na Zvezdaru u stan gde je živeo. On je oko sebe poređao automobilske gume, polio se benzinom i zapalio.
Iznošenje tela ubijenog Branka Kanjevca

NIŠTA NIJE SLUTILO
ZAPOSLENA u restoranu "Crvenkapica" bila je na svom radnom mestu kada se zločin zbio.
- I mi, kao i ostali u obližnjim lokalima, tog dana nismo primetili ništa neobično. Čak, niko nije čuo nikakvu svađu, viku i pucnje. Tek kada se tragedija već dogodila, videla sam kako ljudi unezvereni istračavaju iz zgrade, odnosno firme, i beže niz ulicu. Kasnije sam saznala šta se desilo, pomogla nekima, dodala im čašu vode, stolicu da sednu.
PRIJATELjI I RODITELjI UBIJENOG BRANKA, POSLE TRAGEDIJE, SKAMENjENI OD BOLA
MUK U DOMU PORODICE KANjEVAC

RODITELjI ubijenog Branka Kanjevca (32) danas nisu želeli da govore za medije. Pokojni programer živeo je sa majkom, suprugom i detetetom u Jajincima. Ispred porodične dvospratnice (na slici), u Bulevaru JNA 111M, bilo je neobično tiho i bez gužve. Vidno potresen, u dvorištu se jedino zatekao Brankov prijatelj.
- Molim vas da razumete, ali odluka porodice je da ništa ne govore o nesreći - rekao nam je mladić, koji je jedva sakrivao suze. - Izričita želja im je da se poštuje privatnost.
Slično je bilo i na adresi, gde stanuje Brankov otac Radoman. U stanu, u Ulici Mehmeda Sokolovića 39 na Zvezdari, nisu želeli ni da otvore vrata. Našoj ekipi je samo kratko rečeno: - Ne želimo da dajemo izjave!
Otac stradalog mladića, Radoman Kanjevac, poznat je srpski pesnik i novinar. Tokom osamedsetih bio je glavni i odgovorni urednik Studentskog radio-programa Indeks 202, a uređivao je i niz drugih poznatih emisija na Radio Beogradu. Maja 1989. godine bio je glavni i odgovorni urednik televizijskog OK kanala, preteče Trećeg kanala Radio- televizije Srbije. Poznat je i kao pisac stihova za grupu "Galija". Njegovo ime, sa 12 pesama, našlo se u u prestižnoj antologiji jugoslovenske rok poezije Petra Janjatovića "Pesme bratstva i detinjstva".
pera
13.03.2018. 12:11
Kad neko tko je u stanju da sam sebe živog zapali nešto naumi, onda tu nema sile koja može da ga zaustavi. Svako od nas može da naleti na ovakvog lika, a sve ih je više.
@pera - Da. Jedna od mana rada sa tehnologijom i vestackom inteligencijom je sto ona nema dušu a čovek radom postaje čovek pa radeći taj posao gubi osecaj za druge i njihove potrebe. Bez iskrenog interesovanja za druge i dobrih prijatelja i međuljudskih odnosa i u kući ina poslu i van toga, nećemo moći na vreme da preveniramo otuđenje i primetimo sklonosti ka ekscesivnom reagovanju takvih osoba koje rade sve u potrazi za pažnjom.
@pera - Sigurno nije to uradio iz obesti ili da bi novine pisale imao jhe sigurno razlog.
@pera - Da, razlog - neki mentalni poremećaj, koji je ostao neprimećen. U čoveka, u glavu, može da puca trenirani profesionalac ili psihopata.
@pera - Ja mislim da je to uradio baš da bi novine pisale o tome. Za života je bio niko i ništa, niko ga nije primećivao kao da i ne postoji, pa verovatno nije želeo tako i da umre. Nije osećao da je druge briga za njega pa i on nije imao empatije prema drugima.
Komentari (18)