KOBNO SANKANJE: Umro mi je na rukama

J. Ćosin

02. 03. 2018. u 21:02

Potresna ispovest Ivice Đokića kome je u Nišu pod automobil podleteo sedmogodišnji Jovan Savić: Jeziv prizor od tog dana će me pratiti do kraja mog života

КОБНО САНКАЊЕ: Умро ми је на рукама

Cveće i venac pored sanki na kojima je dečak otišao u smrt Foto J. Ćosin

KAD sam ga izvukao ispod motora, nije bio krvav, imao je samo modri podliv na levoj strani lica. Činilo mi se da je davao znake života, pa sam ga položio na sneg i dao mu veštačko disanje sa pritiscima na grudi. Bio sam izgubljen, preplašen, podigao sam dečaka i počeo da ga privijam na grudi. Čini mi se da mi je u tom trenutku umro na rukama.

Ovako za “Novosti” započinje potresnu ispovest tridesetdevetogodišnji Ivica Đokić pod čija kola je u Nišu, u četvrtak oko podneva, podleteo sedmogodišnji Jovan Savić koji se u tom trenutku sankao.

Iako pod jakim sedativima i dalje u šoku i neverici da se baš njemu to desilo, Đokić je ispričao detalje tragedije u Nišu koja će ga, kaže, pratiti dok je živ. Prema njegovim rečima, u trenutku nesreće sa njim u autu bila je i njegova četrnaestogodišnja ćerka. Ali, tvrdi, bez razmišljanja i bez obzira na posledice, skrenuo bi u prvo dvorište da je imao makar jedan signal da mu u susret ide dete na sankama.

- Dogodilo se iznenada, u deliću sekunde, kao da me je grom pogodio - priseća se Ivica. - Zbog leda nisam išao više od deset kilometara na sat. Na kolovozu su bila brojna parkirana kola, a po putu sneg i led. Automobili su skoro puzili uzbrdo kada je iznenada iz bočnog sokaka, kao iz katapulta, proleteo dečak na saonicama. Nisam ga video od kuća i ograda. Dao sam gas da ga izbegnem prednjim delom. Kola su i proklizila u ogradu desno. U magnovenju sam video kako dečak iskače sa saonica i uleće ispred levog točka.

Tada je, kaže, istrčao iz auta da pomogne Jovanu. Ubrzo je stigla i Hitna pomoć, ali je njihov lekar mogao samo da konstatuje smrt.

- Užasno se osećam. Rekao sam tužiocu da može da me okrive i osude koliko hoće, ali ja užasan prizor događaja ne mogu nikada da zaboravim i oprostim sebi. Ne prestajem da se pitam kako i zašto to baš meni da se desi. Ipak, najstrašnije od svega je da malog Jovana više nema među živima - govori kroz suze Đokić.

Vozač Ivica Đokić je pokušao da pomogne dečaku

U ulici u kojoj je stradao mali Jovan, još stoje delovi polomljenih sanki i venac koji je neko spustio pored njih. Prizor koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim.

- Tragedija, tuga i muk u našem naselju. Nema porodice čija se deca ovde ne sankaju, pa i mi smo svi to radili kada smo bili mali, a pomisao da je to moglo da bude bilo čije dete, naterala nas je da razmislimo kome da se žalimo što se ljudi ovde parkiraju nepropisno i što se nikada do sada ova naša ulica nije čistila od leda i snega - kaže komšinica J. S.

SAHRANA U SUBOTU

DEČAK je na sankama bio sa drugaricom, ali je ona pukom srećom preživela, jer je nekoliko sekundi pre tragedije skliznula sa njih zbog brzine. Bezazlena dečja igra u trenutku je zavila u crno porodicu Savić koja, pored Jovana, ima i stariju ćerku. Mališan će biti sahranjen u subotu u 14 sati na seoskom groblju.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (12)

Ljube

02.03.2018. 22:41

Jadan čovek, ni kriv ni dužan celog života će na duši nosti to dete. Dobro je rekao tužiocu, nikakva kazna njemu ne treba.

Jelena

02.03.2018. 22:48

Pokoj duši jadnom dečaku i saučešće porodici. Verujem u iskrenost reči ovog čoveka, neka mu je Bog na pomoći da se izbori sa demonima koje ovakva trauma nosi. Ne dao Bog nikome.

Фрфљави

02.03.2018. 22:59

Јако ми је жао возача. Јако. Велике су то трауме и страаашан терет!!!

JA

02.03.2018. 23:14

Dodje mi da vrisnem i da se zapitam koliko vrede zivoti svih nas, a pogotovu najslabijih, najranjivijih; djece. Ovo dijete, Jovan, neka mu je laka zemlja, je samo htio ono najiskonije i najprirodnije sto mu pripada; da se igra. Igra je, uz odgoj, najsusnija potreba svakog djeteta. Jovan je htio da zadovolji tu potrebu, da se igra. A to sto nije imao priliku da se igra na mjestu koje je prilagodjeno, i na neki nacin osiguranio, je neko odgovoran. Ko snosi odgovornost: porodica opstina, drzava???

M.J.

02.03.2018. 23:15

Najvecu odgovornost treba da snose roditelji. Ovom nesrecniku je zivot unisten. Tuga.

M

02.03.2018. 23:34

Gospode! Zar se i tako gine po Srbiji, zar previse dece imamo??? Zasto nije pritisnuo kocnicu nego gas??? Pokoj dusi nesrecnoj :´((. Saucesce ozaloscenima. Deco, cuvajte se saama i Bog neka vas cuva, vasi roditelji i ostali odrasli vas nicemu pametnom nisu naucili, ne cuvaju vas i jos vas ubijaju i unesrecuju na razne nacine!

sta mozes

02.03.2018. 23:36

covece...ne moze se nista vratiti unazad.... jadno dete a zao mi je i tebe jer verujem da ti nisi nizasta kriv ali si osudjen da to nosis celoga zivota....

Igrale Se Delije

03.03.2018. 01:14

Tragični sticaj okolnosti, saučešće porodici dečaka. Ipak ne mogu da razumem šta je ova komšinica J.S. htela da kaže. Krivi su oni koji nepropisno parkiraju? Ne čisti se ulica od leda i snega? Nije ovde niko kriv. Mali nestašan dečak iskoristio je priliku da kradom uzme sanke iako su roditelji branili da se sanka ovom strmom ulicom. Vozač se kretao sporo, ali udarac je bio fatalan.

KOBAC011

03.03.2018. 09:56

Možemo sad pričati: vozač je morao ovako, morao onako, parkirali se ovako ili onako, ulica čišćena - nije čišćena, ali: ulica nije mesto za dečiju igru, makar to bilo i sankanje.

Pedja

03.03.2018. 12:02

U doba SFRJ sankali smo se u označenim ulicama u Beogradu, zatvorenim za tu svrhu. Bile su postavljene mreže na kraju ulice. Na sve se mislilo.