Šoping-molovi gase radnje na ćošku
04. 01. 2019. u 22:02
I kod nas je sve više novih tržnih centara i ritejl parkova koji zatvaraju naše tradicionalne, male trgovinske objekte. Potrošači u Srbiji prihvatili svetski trend i ne žele da lutaju za parking-mestom zbog nabavke

Foto M.Anđela
SVAKE godine se u Srbiji otvori najmanje jedan novi tržni centar ili ritejl park. Isto tako, svake godine na desetine malih radnji, u uskom gradskom jezgru, sigurno bude zatvoreno. Ovaj trend, ipak, sve više uzima maha, i u svetu i kod nas, a stručnjaci smatraju da se malim, zanatskim radnjama, svakako ne isplati da idu u tržne centre, već samo svojim kvalitetom i posebnošću mogu da privuku kupce.
Pročitajte još: Velelepni tržni centar do 2020.
- Otvaranje šoping-molova samo prati ponašanje potrošača, jer oni ne žele više da gube vreme tražeći parking i da idu s jednog kraja grada na drugi - kaže Žarko Malinović, sekretar Udruženja za trgovinu Privredne komore Srbije. - S druge strane, logistički troškovi za radnje u centralnim gradskim ulicama su znatno veći. Tu je komplikovano uraditi prijem robe, recimo u Knez Mihailovoj ulici. Radnici kurirske službe često moraju pešice da nose robu. Samim tim veći su i troškovi ovih operacija. Šoping-centri imaju magacinske prostore, parking, definisano vreme snabdevanja. Uz to, oni su atraktivni i za potrošače i za trgovce.
Kako objašnjava Malinović, u manjim mestima nema tolike potražnje, pa sa jednim šoping-centrom može da se zaokruži čitava potreba potrošača. Ono što je postalo praksa kod nas, ali i u svetu, jesto to da su u centralnim gradskim ulicama trgovački objekti zamenjeni ugostiteljskim. To postaju pešačke zone koje mogu biti atraktivne samo za određene premijum brendove, koji mogu i da plate veće zakupnine.
Pročitajte još: Dnevnik zabluda: Strategija i tržni centri
- Nama nedostaju pešačke zone i zatvorene ulice - ističe Malinović. - Malim zanatskim radnjama se ne isplati da idu u tržne centre, ali one treba da postoje i da imaju oznaku kvaliteta, pa da po tome budu specifične. Zanatski proizvođači ne mogu da se cenovno takmiče sa velikima. Ko radi milionske serije jednog proizvoda u startu je jeftiniji. Ali ono gde oni mogu da budu konkurentni su kvalitet i specifičnost izrade. To su najčešće oni koji šiju odela i košulje po meri, poslastičari koji mogu da naprave drugačije proizvode od onih industrijskih.
Prema rečima Malinovića, načini na koje mali proizvođači mogu da se bore jesu inovativnost, dizajn i kvalitet. Ima ljudi koji su spremni da za proizvod po meri plate mnogo više nego za neku brendiranu robu.
ZBOG PROFITA NUDE SADRŽAJE
TRŽNI centri, iako većina njih sigurno dobro radi, trudi se da što više privuče posetioce i kupce. Oni su, smatra Malinović, svesni da njihov biznis zavisi od broja posetilaca, pa unutar toga često organizuju šou-programe, koncerte, testiranje raznih proizvoda, mnogi imaju bioskope, igraonice i druge zabavne i rekreativne sadržaje, čime žele da dodatno privuku potrošače.
DEMOKRATSKI K.A.P.I.T.A.L.I.S.T.A. - EU!
05.01.2019. 00:23
Gradi, gradi, samo nek zatvaraju kad su skupi, hahahahahhahahaha !!
@DEMOKRATSKI K.A.P.I.T.A.L.I.S.T.A. - EU! - cene će ostati iste...
kolonije tome sluze. Da se ugusi konkurencija a zatim prodaje svoja roba u trznim centrima nije cudo sto nam tako ide.
Komentari (3)