KOMENTAR: Arhiv

Ljiljana Begenišić

05. 01. 2019. u 12:15

Ispod plastične folije, koja je raširena po policama i koja služi kao brana kapima sa plafona, nalaze se i rukopisi Vuka Karadžića, Milutina Milankovića, Jovana Cvijića

КОМЕНТАР: Архив

Ljiljana Begenišić

DA smo ratni zločinci, kazna bi nam istekla za ovih 30 godina. Ovako je akademik Vasilije Krestić prokomentarisao to što je čuveni Memorandum odložio izgradnju nove zgrade u koju bi bili smešteni Arhiv i Biblioteka SANU. Planovi koji su tada napravljeni zbog izbijanja memorandumske afere gurnuti su u stranu.

I tako se decenijama žmuri na to da na Andrićeve rukopise kaplje voda, da su pred potpunim nestankom, što zbog starosti što zbog loših uslova, dokumenti poput zbirke starih srpskih rukopisa i štampanih knjiga kod nas, Dečanske hrisovulje ili orijentalne zbirke koja sadrži pet vekova istorije, žitija kraljeva i arhiepiskopa, zakona despota Stefana Lazarevića...

Ispod plastične folije, koja je raširena po policama i koja služi kao brana kapima sa plafona, nalaze se i rukopisi Vuka Karadžića, Milutina Milankovića, Jovana Cvijića, zatim medalje, razni predmeti neprocenjive vrednosti, dokumenti...

Ispod svakog dostojanstva je da jedna institucija, osnovana daleke 1841, kao Društvo srpske slovesnosti, svoje blago skupljano vek i po štiti razvlačenjem plastične folije po policama.

Neobjašnjivo je i da jedan dokument, poput Memoranduma, koji nikada nije usvojen i koji je služio za decenijsko blaćenje Akademije, postaje kočnica za elementarnu civilizacijsku i nacionalnu dužnost da sačuvamo bogatu istorijsku građu.

Nadajmo se da je kazna od tri decenije istekla, da će država umeti da čuje apel akademika da se stari planovi izvuku iz zaborava, eventualno inoviraju i da se krene sa izgradnjom nove zgrade koja bi ispunjavala svetske standarde, pošto je i blago koje moramo sačuvati od propasti od opšteg civilizacijskog značaja.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije