KOMENTAR: Slama

Dragutin Stevanović

03. 01. 2019. u 12:15

Kada je broj kesa punih poklona postao proporcionalan količini sreće? Zbog čega je stajanje u redovima postalo zamena za druženje uz kafu?

КОМЕНТАР: Слама

MALO je nedostajalo da zaposleni u jednom trgovinskom lancu Novu godinu dočekaju za kasama, ispred frižidera s mesnim prerađivinama i između rafova. Srećom, njihovi poslodavci su bili "darežljivi", pa su trgovce poslali kućama sat pre ponoći.

Postoje, naravno, mnogi građani Srbije koji su morali da dežuraju i tokom novogodišnje noći. Bez policajaca, lekara, vatrogasaca, vojnika, zaposlenih u toplanama... nije se moglo ni 31. decembra, ni 1. januara ujutro. Ali ni trgovci nisu bili amnestirani od odbrojavanja stare godine na radnim mestima.

Dani uoči minulog praznika ličili su na besomučnu trku za potrebnim i nepotrebnim namirnicama, kvarljivom i dugotrajnom robom, u kojoj je pretila opasnost da oni koji padnu budu i pregaženi. U tom stampedu, u koji se ulazilo makar uz ček za odloženo plaćanje, stradali su kućni budžeti i živci mnogih.

Kako se ta pretpraznična atmosfera poslednjih nekoliko godina svela na šoping ture po tržnim centrima? Kada je broj kesa punih poklona postao proporcionalan količini sreće? Zbog čega je stajanje u redovima postalo zamena za druženje uz kafu?

Po tome smo se prilično približili "razvijenom" svetu. Jer, sve donedavno smejali smo se scenama iz inostranstva: masovnoj trci za proizvodima na sniženju kad se otvore vrata tržnih centara. Sada nam se takva slika odomaćila. A zašto je tako i zašto sve potrebno nije moglo da se kupi ranije, objasnila je pre nekoliko dana TV reporteru jedna gospođa:

- To onda ne bi bio praznik!

I, evo, dočekali smo novu godinu, a bliži se Božić. Eto prilike za novi juriš na trgovine, pijace, butike... Ako je bilo za ispod jelke, neće valjda kraj badnjaka da ostane samo - slama.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije