AUTORSKI TEKST PREDSEDNIKA VUČIĆA O JUBILEJU PRISAJEDINJENJA: Odluka kojom je ujedinjeno srpstvo s obe strane Save i Dunava
25. 11. 2018. u 09:47
Pobednička Srbija nije bila samo sila koja oslobađa, već i stub ujedinjenja -svetionik slobode razdrobljenog srpstva i svih južnoslovenskih naroda

Foto D. Milovanović
Velika narodna skupština Srba, Bunjevaca, Slovaka, Rusina i ostalih naroda iz Banata, Baranje i Bačke u Novom Sadu 25. novembra 1918. godine, donela je odluke koje predstavljaju temelj savremene srpske državnosti. Prvu - da su „na osnovu uzvišenog načela narodnog samoopredeljenja, otcepljeni, kako u državnopravnom, tako i u političkom pogledu od Ugarske“ i drugu – još značajniju - o priključenju Srbiji.
Bila je to velika odluka kojom je ujedinjeno srpstvo sa obe strane Save i Dunava. Ostvareno srpsko jedinstvo pomoglo je u stvaranju državnog jedinstva sa Srbima, Hrvatima i Slovencima u drugim krajevima pod austrougraskom vlašću.
Državna politika i politički program Kraljevine Srbije, izrečen još u Niškoj deklaraciji 1914. godine, da se vodi borba za „oslobođenje i ujedinjenje sve naše neslobodne braće Srba, Hrvata i Slovenaca“ doživeo je svoje ostvarenje. Nakon velikih žrtava i veličanstvenih vojnih pobeda srpski narod je stekao slobodu i izborio se za ujedinjenje na prostoru raspadajuće Austrougarske monarhije.
Pobednička Srbija nije bila samo sila koja oslobađa, već i stub ujedinjenja – svetionik slobode razdrobljenog srpstva i svih južnoslovenskih naroda.
Dolaskom na prostor raspadajuće austrougarske monarhije, srpska vojska je pored slobode donela mir, a ujedinjenje se samo nametnulo kao spasonosno rešenje. Želja za ujedinjenjem pretvorila se u široki narodni pokret. Trijumfovala je želja ljudi da zajedno i u miru poprave porušeno, izgrade započeto; da u miru i slobodi odgajaju svoju decu - želja da ih vaspitavaju u svojim školama i na svome jeziku.
Težnja srpske države da donese slobodu porobljenoj braći na prostoru Austrougarske monarhije sudarila se sa iskrenom željom svih, do tada podjarmljenih, naroda koji su živeli na prostoru Bačke, Baranje, Banata, Srema, Boke, države Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Dalmacije, Hrvatske, Slovenačke i Slavonije.
Njihove želje za Slobodom, mirom i ujedinjenjem manifestovane su širokim narodnim pokretima.
Njihovi politički ciljevi iskazani su odlukama pokrajinskih i mesnih skupštinskih odluka i odluka drugih samoupravnih tela kojima su tražili ujedinjenje sa Srbijom i pozivali srpsku vojsku da uvede red.
Tako je Skupština u Kotoru „proglasila suverenstvo Kralja Petra I“, a Zbor oko 700 Srba i Hrvata u Rumi usvojio je Rezoluciju kojom se traži od Narodnog vijeća u Zagrebu „osnivanje jedinstvene države SHS u obliku monarhije pod dinastijom Karađorđevića...“ a ako se Hrvati iz plemenskih i političkih razloga ne bi na to odlučili, „onda tražimo da se Srem neposredno pripoji Kraljevini Srbiji...“.
Narodno vijeće u Banja Luci „pokoravajući se neodoljivoj želji naroda bez razlike vere i imena proklamovalo je potpuno sjedinjenje sa Kraljevinom Srbijom...“.
Narodno vijeće za Dalmaciju u Splitu poslalo je Narodnom vijeću u Zagrebu ultimatum da u roku od 5 dana izvrši ujedinjenje sa Srbijom, u protivnom će, Dalmacija to sama učiniti.
Tragom ondašnje Srbije i onim vremenima dostignutih vrednosti, i današnja Srbija jednako „ujemčava“ slobodu i punu ravnopravnost ne samo Srbima nego i svim narodima koji žive u zajedničkoj državi.
Odluka: „Narodna uprava upravljaće označenom teritorijom na osnovu načela potpune slobode i ravnopravnosti za sve narode. Svaki građanin ima nesporno pravo da na svom maternjem jeziku opšti sa svima vlastima“ i danas je na snazi, a vrednost dostignuta pre stotinu godina predstavlja standard i za današnju upravu.
„Nesrpskim i neslovenskim narodima, koji ostaju u našim granicama, obezbeđuje se svako pravo, kojim žele da kao manjina očuvaju i razvijaju svoje narodno biće“.
Vrednosti multinacionalnosti, multikonfesionalnosti i multikulturalnosti su u osnovi državne politike Srbije i danas, a njihovo dugo trajanje i odolevanje iskušenjima vremena i ljudi samo potvrđuju uzvišenost odluke i vizionarstvo naših predaka.

Odluka Velike narodne skupštine u Novom Sadu 25. novembra 1918. godine o pruključenju Kraljevini Srbiji nije dogovor dva državnopravna subjekta o budućnosti nego ispunjenje težnji još od Majske skupštine iz 1848. godine i volje naroda da se živi sa maticom Srbijom bez uslova, ograničenja ili oročenja. To je jedan od velikih događaja koji su bitno uticali na istoriju Srbije i koji je prethodio stvaranju velike države 1. decembra 1918. godine.
Stogodišnjica je prilika da suprotstavimo pamćenje zaboravu, da se osvrnemo i oslonimo na prošlost, ali da gledajući u budućnost, razumemo sadašnjost.
RAVNOPRAVNOST I NAPREDAK SVIMA
ODLUKE koje su predstavnici 211 opština sa 757 poslanika i to: 587 Srba, 84 Bunjevca, 62 Slovaka, 21 Rusinom, tri Šokca, dva Hrvata, šest Nemaca i jednim Mađarom, među kojima i sedam žena, okupljenih tog 25. novembra u Velikoj narodnoj skupštini u Novom Sadu i danas su aktuelne.
One su osnova na kojoj počiva vlast, a suživot, demokratija i sloboda postaju osnovne vrednosti života u celoj Srbiji.
„Priključujemo se Kraljevini Srbiji, koja svojim dosadašnjim radom i razvitkom ujemčava slobodu, ravnopravnost, napredak u svakom pravcu, ne samo nama, nego i svima slovenskim pa i neslovenskim narodima, koji sa nama zajedno žive.
Pera Detlić
25.11.2018. 14:39
Hvala, na času istorije, al molo dodati nije odgorega, zar ne?
Srbija se ponosi svojom slavnom istorijom.
Srbija nije bila samo sila koja oslobađa, već i stub ujedinjenja – svetionik slobode razdrobljenog srpstva i svih južnoslovenskih naroda.Srbija to zna, ali Albanci neće to da shvate, oni su spremni da Srbe rasele sa Balkana.
Ravnopravnost na prvom mestu.
Suština je u duhovnom ujedinjenju srpskog naroda,bez obzira na teritorijalnu pripadnost.
Komentari (93)