Dijalog o veronauci

07. 02. 2017. u 16:40

Potreban je stručni skup veroučitelja i nastavnika građanskog vaspitanja

Дијалог о веронауци

Prof. dr Ljubivoje Stojanović, protojerej

PROŠLO je više od decenije i po od povratka verske nastave u školski sistem. Dobronamerni, bez obzira na versku pripadnost, složiće se da su postignuti dobri rezultati koji doprinose društvenom boljitku. Postoje, istina, određeni problemi i prepreke na putu pune uspešnosti, ali iz dana u dan se prevazilaze angažovanjem svih stvaralačkih subjekata.

Primetna je korelativnost verske nastave i građanskog vaspitanja, kao i kreativna usklađenost verskih učenja sa prirodnim naukama. Postignut je visok stepen kulture različitosti, što je garant progresije školskog sistema. Jedino što stoji u mestu, nije odmaklo od početka, jeste status veroučitelja - katiheta. Rešavanjem ovoga pitanja sve bi dobilo drugačije usmerenje, prestala bi neizvesnost koja proizvodi svekolike strahove.

Nepotrebno je strahovanje od loših efekata verske nastave u eri tehnološkog razvoja. Sve je sasvim drugačije, samo je potrebno razumeti stvaralački pluralizam na pravi način i umesto sukoba neistomišljenika izgrađivati kulturu dijaloga tako što se traže dobra rešenja za sve, slobodna od ideoloških jednostranosti. Moguće je krenuti i od stava: "Slažemo se da se ne slažemo!"

Evidentno je da u demokratskim društvima savremenog sveta postoji verska nastava, dok je daleka prošlost progon verskih sadržaja iz totalitarnih režima koji su sami sebe urušili zbog nedostatka kulture različitosti i kulture dijaloga. Jasno je, dakle, da bi neki novi progon ili omalovažavanje veronauke značio povratak u diktaturu i različite oblike diskriminacije. To bi trebalo da znaju svi savremeni "borci" za ljudska prava koji ponekad jednostrano pristupaju veri i vernicima vešto manipulišući podacima o postupcima pojedinaca iz verskih kolektiviteta, koji nisu u saglasju sa verom.

Naravno, ti postupci pojedinaca ne mogu biti ni merodavne odrednice, ali ako nema dobronamernosti onda se to zloupotrebljava kao "dokaz" o veri kao "remetilačkom faktoru društvenog progresa". Ko ne vidi u ovome akt diskriminacije prema veri i vernicima sigurno je da je pod teretom potrebe da dominira i diktira ustao sam protiv sebe i onoga što inače zagovara.

Potrebno je mnogo više razgovarati i tako prevazilaziti loša stanja koja svi dodatno usložnjavamo uvredljivim saopštenjima i besmislenim prozivkama. Važno je želeti i znati saslušati svakoga čoveka, umesno mu obrazložiti svoje razloge i biti iskren u dijalogu. Tako se izgrađuje poverenje koje nas podiže na viši stepen razumevanja postojećih razlika. Na kraju krajeva, verski sadržaji počivaju na istini, otvorenosti i razumevanju različitosti, nisu zatvoreni sistemi koji pokreću netrpeljivosti i neprijateljstva.

Zaista je nepotrebno opterećivati školski sistem ideološkim, religijskim i etničkim sukobima. Kao predsednik Vladine komisije u Sava centru za versku nastavu u osnovnim i srednjim školama u periodu od 2004. do 2010. godine slobodan sam da posvedočim visok stepen saradnje crkava i verskih zajednica, kao i dva resorna ministarstva, vera i prosvete. Već daleke 2006. godine održan je Kongres veroučitelja pod nazivom "Jedinstvo u različitosti gde su promovisane sve pozitivne vrednosti religijskog pluralizma u kojem različitost veroučenja nije prepreka za ostvarenje jedinstva u različitosti.

Mislim da bi u naše vreme bilo dobro da se održi sličan stručno-naučni skup na kojem bi učešće trebalo da uzmu pored veroučitelja svih konfesija i nastavnici građanskog vaspitanja, pod imenom "Kultura različitosti u vaspitanju i obrazovanju", gde bi se procesuirala sva otvorena pitanja. Tako bi se doprinelo prevazilaženju mnogih predrasuda i dezinformacija jer bi se uvidelo da postojeće razlike u pristupu problemu nisu ni velike ni neuklonjive. Dijalog uvek prepoznaje stvaralačke potencijale, dok protesti skoro uvek pogoduju onima koji umesto snage ispravnih argumenata koriste različite oblike nasilja i manipulacija masama. Verska nastava je dobar potencijal demokratičnosti svakoga društva samo je važno i potrebno neprestano ispravno je usmeravati, što je moguće kad se uspostave dobre korelacije i integracije svih stvaralačkih subjekata.

Dobra činjenica je to da slobodno možemo reći da su dobronamerni svi kreatori školskog sistema u kojem postoji verska nastava. To je sigurnost koja nam daje pravo da se nadamo da se traže povoljna rešenja koja će poboljšati stanje, i da niko nikoga na progoni i ne izgoni napolje. Svi smo na istom zadatku stvaranja zajedničkog boljitka, samo je potrebno da sve više uvažavamo jedni druge i prevazilazimo stereotipe i predrasude koje predugo nosimo kao velika opterećenja iz skorije prošlosti.


Prof. dr Ljubivoje Stojanović, protojerej

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (4)

Defensorfidei

07.02.2017. 17:14

Ovo sve stoji. Ipak, jedno je sasvim izvesno: Crkva bi morala ozbiljno da se pozabavi pitanje veronauke. Zbog toga sto se nista ne preduzima, veroucitelji ne da nemaju resen status kao ostali nastavnici, vec nemaju ni udzbenike. Govorim o pravoslavnoj veronauci.

Kurjak

08.02.2017. 16:21

@alfa...! - Nemačka i Austrija i mnoge druge države u Evropi su sekularne, ali imaju veronauku u svom školskom sistemu. Austrija u kontinuitetu od 1860. godine.

verbicsinisa

09.02.2017. 12:53

Na tim osnovama je moguce uvesti predmet verske nastave kao obaveznog predmeta, pri cemu bi ucenik kao i do sada birao koju tradicionalnu versku kulturu i tradiciju ce izuciti uz osvrt i pozitivno upoznavanje sa ostalim.U tom smislu bi se trebala uvesti jedna ili dve nastavne jedinice u vezi pozitivnog predstavljanja svake od ostalih tradicionalnih verskih zajednica u Srbiji. Time bi se verska nastava u skoli digla na daleko visi nivo i stvorili bi se uslovi da svi ucenici imaju taj premet.